Broj: Revr 1585/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. i p. j.t.d. iz Z., protiv I. tuženika Z. l. Z. – U. d.o.o. - u likvidaciji, Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. & p. d.o.o. iz Z. i II. tuženika M. z. l. Z. d.d., V. G., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti odluka i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-356/16-2 od 2. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-135/14-31 od 3. ožujka 2016. ispravljene rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-135/14-35 od 16. ožujka 2016., u sjednici održanoj 14. veljače 2017.,

r i j e š i o   j e

I.  Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

II. Odbijaju se zahtjevi I. tuženika Z. l. Z. – U. d.o.o. i II. tuženika M. z. l. Z. d.d. za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Ispravljenom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje nedopuštenosti, ništetnosti obavijesti I. tuženika Z. l. Z. – U. d.o.o. od 27. studenoga 2013. i 20. prosinca 2013. slijedom toga ništetnosti prijenosa ugovora o radu tužiteljice sa Z. l. Z U d.o.o. na M. z. l. Z. d.d. i nalaganje I. tuženiku Z. l. Z. U. d.o.o. vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto na kojem je radila prije nezakonitog prijenosa ugovora o radu kao i zahtjev za naknadu parničnog troška, zatim utvrđenje nedopuštenosti, ništetnosti obavijesti II. tuženika M. z. l. Z. d.d. od 27. studenoga 2013. i 27. prosinca 2013. slijedom toga ništetnosti prijenosa ugovora o radu tužiteljice sa II. tuženika M. z. l. Z. d.d. na MZLZ-Z. u. d.o.o. i nalaganje II. tuženiku M. z. l. Z. d.d. vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto na kojem je radila prije nezakonitog prijenosa ugovora o radu kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I. izreke). Tužiteljici je naloženo naknaditi I. tuženiku i II. tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn svakome (točke II. i III. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Odbijeni su zahtjevi I. tuženika i II. tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

I. tuženik Z. l. Z. U. d.o.o. - u likvidaciji u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu ili odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

II. tuženik M. z. l. Z. d.d. u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

              1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

              2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te

              3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a.

Budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, da se ne radi o sporu iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP-a jer radni odnos tužiteljice nije prestao i da pobijana presuda nije donesena na temelju odredbe čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP-a to protiv pobijane presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužiteljica je u reviziji, kao važna za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naznačila sljedeća pravna pitanja:

"1. Da li je poslodavac zakonito proveo postupak savjetovanja sa radničkim vijećem kad je odluku o prijenosu ugovora o radu utemeljio na izmjenama ugovora o prijenosu (u konkretnom slučaju Ugovor o koncesiji), sklopljenim nakon provedenog savjetovanja sa radničkim vijećem?

2. Da li je zakonit prijenos ugovora o radu kad poslodavac na kojeg su preneseni ugovori o radu radnika, nije u slučaju daljnjeg prenošenja ugovora o radu proveo savjetovanje sa radničkim vijećem?"

Obrazlažući važnost navedenih pitanja tužiteljica navodi da se nižestupanjske presude temelje na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda izraženim u presudama broj Revr-1801/10 od 31. siječnja 2011., Revr-600/10 od 16. lipnja 2010., Revr-560/08 od 3. prosinca 2008. i Revr-503/10 od 1. srpnja 2010. U tim su presudama odluke o otkazu ugovora o radu ocijenjene nedopuštenima u situaciji kada je otkaz radniku dan bez prethodnog savjetovanja sa radničkim vijećem o tako važnoj odluci za položaj radnika.

Pozivanje tužiteljice na navedene presude nije od značaja za ovaj spor, obzirom da činjenična utvrđenja u tim predmetima, a koja su bila podloga za primjenu iste pravne norme, nisu istovjetna činjeničnim utvrđenjima u ovom konkretnom predmetu (nižestupanjski sudovi su utvrdili da je prijenosu ugovora o radu tužiteljice prethodio postupak savjetovanja s radničkim vijećem, sukladno čl. 149. st. 1. u vezi s čl. 149. st. 3. t. 3. Zakona o radu).

Dakle, ne radi se sadržajno o činjenično istovjetnim predmetima, a pored toga, shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci nije suprotno shvaćanju iznesenom u spomenutim odlukama jer i u konkretnom slučaju sud polazi od shvaćanja da je prije odluke važne za položaj radnika odnosno donošenja odluke o prijenosu ugovora o radu radnika na novog poslodavca, poslodavac dužan provesti savjetovanje sa radničkim vijećem u smislu odredbe čl. 149. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13).

Slijedom svega navedenog postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga je reviziju tužiteljice na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Tuženicima nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 14. veljače 2017.