Broj: Gž R-65/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića, suca izvjestitelja i Helene Randić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika D. B. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. Š. & V. Š. B. u O., protiv tuženika – protutužitelja O. P. d.d. O., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Z. & P. d.o.o. u Z., P. O., radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika – protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-819/13 od 8. srpnja 2015. godine, u sjednici vijeća 8. ožujka 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika – protutužitelja i  p o t v r đ u j e  presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-819/13 od 8. srpnja 2015. godine u točkama I./ i III./ izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

              Djelomično se prihvaća žalba tuženika – protutužitelja te se   u k i d a   citirana presuda suda prvog stupnja u točkama II./ i IV./ izreke i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

              Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom u točkama I./ i II./ izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika (dalje: tužitelj), te je utvrđeno da je odluka tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) o redovitom otkazu ugovora o radu od 6. kolovoza 2013. godine nedopuštena i nezakonita te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove šefa servisa radi obavljanja kojih je zasnovao radni odnos kod tuženika na temelju ugovora o radu od 1. siječnja 2006. godine te mu priznati kontinuitet svih prava iz radnog odnosa od dana donošenja odluke o otkazu do vraćanja na rad, te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 9.375,00 kn.

 

              Točkama III./ i IV./ izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška.

 

Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl.353. st.1. t.1.-3. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje u tekstu: ZPP) predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog, te prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva, uz naknadu troškova cjelokupnog postupka, ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, istu smatra neosnovanom te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 6. kolovoza 2013. godine nedopuštena i nezakonita, vraćanje tužitelja na rad na poslove šefa servisa te priznavanje kontinuiteta svih prava iz radnog odnosa od donošenja odluke o otkazu do vraćanja na rad te protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude.

 

U provedenom postupku, na temelju dokumentacije u spisu utvrđeno je:

 

- da je između tuženika i P. t. d.o.o. 1. kolovoza 2012. godine sklopljen Ugovor o korporativnom upravljanju – obavljanju poslova uprave, prijevoza i prodaje (outsorcing) kojim su ugovorne strane potvrdile da je u tijeku poslovno-organizacijsko i radnopravno restrukturiranje O. p. d.d. i povezanih društava koje se ima završiti do isteka poslovne godine, odnosno najkasnije do 28. veljače 2013. godine do kada će se svi poslovi izvršavati bez obveze plaćanja za dogovorene usluge (čl.1.) i dogovorile korporativno upravljanje – upravljanje poslovima uprave, prijevoza i prodaje te njihovu kontrolu prema poslovanju P. t. d.o.o. od strane O. p. (čl.3.), da će posebnim poslovnim ugovorom urediti način nastupanja u vezi s obavljanjem djelatnosti prijevoza i prodaje do završetka predmetnog restrukturiranja, te da će P. t. d.o.o. preuzeti djelatnost prijevoza i prodaje piva i bezalkoholnih napitaka i istu obavljati u ime i za račun O. p. d.d. u skladu sa svim pravilima struke, s tim što će se osigurati radnici i svi ostali uvjeti kao i svi potrebni poslovi radi realizacije prijenosa djelatnosti prijevoza i dijela prodaje s O. p. d.d. na P. t. d.o.o. (čl.4. i 6.),

 

- da je 1. kolovoza 2012. godine sklopljen Ugovor o korporativnom upravljanju – obavljanju poslova uprave, proizvodnje i prijevoza (outsorcing) istovjetnog sadržaja između tuženika i P. O. d.o.o., s tim što se P. O. d.o.o. obvezala preuzeti djelatnost proizvodnje piva i bezalkoholnih napitaka,

 

- da su između tuženika kao zakupodavca i P. O. d.o.o. te P. t. d.o.o. kao zakupoprimca 2. kolovoza 2012. godine sklopljeni ugovori o zakupu poslovnog prostora koji su dopunjeni aneksom od 27. veljače 2013. i 3. lipnja 2013. godine,

 

- da je između tuženika i P. O. d.o.o. O. sklopljen Ugovor o poslu na određeno vrijeme do 28. veljače 2013. kojim su ugovorne strane potvrdile da je između njih sklopljen Ugovor o korporativnom upravljanju 1. kolovoza 2012. godine, Ugovor o zakupu poslovnog prostora 2. kolovoza 2012. godine i Ugovor o najmu pokretnina 2. kolovoza 2012. godine (čl.1.) te dogovorile da će P. O. d.o.o. u ime i za račun O. p. d.d. raditi uslužnu proizvodnju piva i bezalkoholnih pića i da dogovoreni posao predstavlja prelazni vremenski period kad se imaju stvoriti svi uvjeti koji proizlaze iz predmeta restrukturiranja te da će omogućiti neraspoređenim radnicima O. p. d.d. da zasnuju radni odnos kod P. O. d.o.o. gdje se neće mijenjati iznos plaće radnika (čl.2.),

 

- da je Ugovor o poslu sklopljen 3. kolovoza 2012. godine i između O. p. d.d. O. i P. t. d.o.o. O.,

 

- da je tuženik 7. listopada 2012. godine donio Odluku o neraspoređenim radnicima koja je stupila na snagu 16. listopada 2012. godine te u Odluci naveo da je došlo do smanjenja broja radnika uslijed organizacijskih promjena unutar društva i povezanih društava radi uspostavljanja bolje financijske likvidnosti i daljnjeg poslovanja, te se obvezao da će nastojati radnicima koji su prema odredbama Kataloga radnih mjesta neraspoređeni osigurati poslove i iznaći rješenja radi njihova zbrinjavanja najkasnije do 31. prosinca 2012. godine s tim što je sastavni dio Odluke popis 55 neraspoređenih radnika među kojima je i tužitelj,

 

- da je tuženik dana 11. listopada 2012. godine donio Katalog radnih mjesta s 12 zaposlenika nakon prethodnog savjetovanja s radničkim vijećem,

 

- da je tuženik 10. listopada 2012. godine ponudio tužitelju sklapanje novog ugovora o radu u društvu P. O. d.o.o. na radnom mjestu vozač-dostavljač prema kojem bi tužitelj zadržao plaću u visini koju je imao prema prijašnjem ugovoru o radu, s tim što bi se istovremeno sačinio sporazumni raskid postojećeg ugovora o radu s danom 15. listopada 2012. godine, ali da je tužitelj odbio potpisati navedeni ugovor o radu kao i sporazum o prestanku ugovora o radu,

 

- da je tuženik 21. lipnja 2013. godine donio Program zbrinjavanja viška radnika prema kojem je 25 radnika među kojima i tužitelj utvrđeno kao višak,

 

- da je tuženik nakon prethodnog savjetovanja s radničkim vijećem 6. kolovoza 2013. godine donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga,

 

- da je 28. veljače 2013. godine tuženik donio novi Katalog radnih mjesta kojim je bilo predviđeno 25 radnih mjesta koja bi trebala ostati kod tuženika,

 

- da je 11. ožujka 2013. godine donio Odluku kojom je Katalog radnih mjesta od 28. veljače 2013. godine stavio izvan snage, a povodom tužbe kojom je radničko vijeće pobijalo navedeni Katalog i utvrdio da iznova stupa na snagu Katalog radnih mjesta od 11. listopada 2012. godine bez ponovnog savjetovanja s radničkim vijećem.

 

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, koje proizlazi iz dokumentacije u spisu i ovaj sud smatra dokazanim da je tuženik pravnim poslom prenio dijelove svoje gospodarske djelatnosti na druge pravne osobe (društva kćeri) kao samostalne gospodarske cjeline i to na P. O. d.o.o. djelatnost proizvodnje piva i sličnih proizvoda, a na P. t. d.o.o. djelatnost prijevoza i prodaje, te da je prenio korištenje imovine temeljem Ugovora o zakupu i Ugovora o najmu.

 

Prijenos poduzeća ili gospodarske djelatnosti se međutim ne može samo po sebi smatrati opravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu.

 

Naime, prema odredbi čl.133. st.1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13; dalje ZR) propisano je da se u slučaju ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja. Prema stavku 2. radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz stavka 1. ovog članka zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana donošenja ugovora o radu.

 

U provedenom postupku, prema stanju spisa tuženik nije dokazao niti da je imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu zbog gospodarskih razloga, jer je Skupština društva 24. srpnja 2013. godine donijela Odluku da je u 2012. godini nakon oporezivanja ostvarena dobit u iznosu od 6.493.685,37 kn, te predložila donošenje Odluke o isplati dividende.

 

Zadržavanje gospodarske cjelovitosti pretpostavka je za prijenos ugovora o radu što je sukladno Direktivi vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. godine prema kojoj se prijenosom smatra i prijenos gospodarskog subjekta koji zadržava svoj identitet, s tim da prijenos podrazumijeva organizirano grupiranje resursa u cilju obavljanja gospodarske djelatnosti, neovisno od toga je li u pitanju glavna ili sporedna djelatnost.

 

Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da nije bilo prijenosa gospodarske djelatnosti pozivom na odredbe Zakona o porezu jer se time ukazuje na financijsku dokumentaciju koja se cijeni s računovodstvene osnove, međutim, bit prijenosa gospodarske djelatnosti u smislu navedene Direktive je prijenos subjekta koji zadržava svoj identitet, odnosno organizirano grupiranje resursa u cilju obavljanja gospodarske djelatnosti.

 

Sukladno citiranoj odredbi čl.133. st.1. ZR, ukoliko su ispunjene propisane materijalne pretpostavke, što je konkretno slučaj, do prijenosa ugovora o radu dolazi po sili zakona što ujedno znači i da se prenošenjem ugovora o radu na novog poslodavca osigurava kontinuitet svih prava iz radnog odnosa koje je radnik stekao kod prijašnjeg poslodavca.

 

Iz pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tuženik kao poslodavac prije prenošenja gospodarske djelatnosti u 2012. godini nije postupio sukladno odredbi čl.133. st.6. ZR i obavijestio radničko vijeće, ali i sve radnike koji su prijenosom obuhvaćeni, što, sukladno odredbi čl.149. st.3. t.12. ZR ima za posljedicu ništetnost odluke, već je tuženik donio oduku o neraspoređenim radnicima te pokrenuo postupak za donošenje programa zbrinjavanja viška radnika i donošenje odluke o otkazu kao da nije došlo do prijenosa gospodarske djelatnosti.

 

Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 6. kolovoza 2013. godine nedopuštena i nezakonita pravilno prihvaćen kao osnovan.

 

Pravilno je odbijen i protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude i to upravo iz razloga što je tužiteljev ugovor o radu prenesen po sili zakona na pravnu osobu na koju je prenesena gospodarska djelatnost, a uz to je i nastavak radnog odnosa tužitelja uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana moguć bilo kod tuženika ili društva na koje je prenesena djelatnost, a koje se Ugovorom o poslu obvezalo tuženiku omogućiti radnicima tuženika zasnivanje radnog odnosa.

 

Kako u navedenom dijelu prvostupanjskog presuđenja nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. u vezi čl.365. st.2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, trebalo je žalbu tuženika u odnosu na taj dio odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl.368. st.1. ZPP-a.

 

Pobijana presuda u točki II./ izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanje na rad na poslove šefa servisa prema Ugovoru o radu od 1. siječnja 2006. godine donijeta je uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. t.11. ZPP-a. To zato jer presuda u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a uz to, za sada bi već iz stanja u spisu proizlazilo da je tužitelj obavljao kod tuženika poslove vozač I (list 9) što bi proizlazilo i iz navoda tužitelja, dok istovremeno, tužitelj spisu nije priložio Ugovor o radu od 1. siječnja 2006. godine na koji se u tužbenom zahtjevu poziva. Isto tako tuženik osnovano u žalbi navodi da sud izrekom presude nalaže tuženiku tužitelja vratiti na rad na poslove šefa servisa, dok da u obrazloženju presude navodi da kod tuženika ne postoji radno mjesto na koje bi mogao vratiti tužitelja.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti citiranu bitnu procesnu povredu, imajući u vidu ukazane primjedbe, te će pozvati tužitelja da razjasni na koje radno mjesto traži vraćanje, te u ovisnosti o eventualnom preciziranju tužbenog zahtjeva u odnosu na radno mjesto, raspraviti da li isto postoji kod tuženika, a ako eventualno ne postoji, da li je moguće vraćanje tužitelja na odgovarajuće radno mjesto, o čemu ovisi pravilna odluka o tom dijelu tužbenog zahtjeva.

 

Zbog navedenog bilo je nužno pobijanu presudu ukinuti i u odluci o naknadi parničnog troška, s time da će prvostupanjski sud novom odlukom odlučiti o troškovima cijelog postupka kao i o naknadi žalbenog troška (čl.166. st.3. ZPP-a), imajući u vidu da je pobijana presuda u točkama I. i III. izreke postala pravomoćna.

 

Ovo rješenje temelji se na odredbi čl.369. st.1. ZPP-a.

 

U Rijeci, 8. ožujka 2017. godine.