Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Gž R-323/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao suca izvjestitelja i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz V., … zastupane po punomoćnicima B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnicima u P., …, protiv tuženika D. vrtić „P.“, V., …, zastupanog po punomoćnici M. K., odvjetnici u S., … radi poništenja odluke, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama broj Pr-165/16 od 7. veljače 2017. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 6. travnja 2017. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama broj Pr-165/16 od 7. veljače 2017. godine.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kako glasi:

„1. Poništavaju se kao nezakonite odluke Upravnog vijeća tuženika o izboru izabranih kandidatkinja K. M., D. M., A. C. i I. P., po natječaju objavljenom dana 1. veljače 2016. godine.

2. Nalaže se tuženiku otkazati ugovore o radu sklopljene sa K. M., D. M., A. C. i I. P., u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Odlukom o trošku obvezana je tužiteljica naknaditi tuženiku iznos od 2.500,00 kuna (točka II. izreke).

Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica pobijajući istu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) uz prijedlog da se ista preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine.

Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice protiveći se svim njenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

Pritom treba reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju žaliteljice, prvostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje odluka Upravnog vijeća tuženika o izboru izabranih kandidatkinja K. M., D. M., A. C. i I. P., po natječaju objavljenom dana 1. veljače 2016. godine, kao i nalaganje tuženiku da ugovore o radu sklopljene s navedenima otkaže.

Iz provedenih dokaza utvrđeno je: da je tužiteljica podnijela prijavu na natječaj objavljen dana 1. veljače 2016. godine za zasnivanje radnog odnosa i sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu odgojiteljice; da je dopisom ravnateljice obaviještena kako na natječaju nije izabrana; da je nakon toga tužiteljica tražila uvid u natječajnu dokumentaciju, te joj je omogućen uvid  po zaključku povjerenika za informiranje; da je nakon uvida smatrala kako je izbor kandidata proveden nezakonito jer da izabrani kandidati nisu ispunili u cijelosti uvjete propisane Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine“ broj 10/97, 107/07 i 94/13), pa nisu mogli biti primljeni u radni odnos.

Temeljem gornjih utvrđenja, koja svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku ispravno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan iznoseći pritom jasne i prihvatljive razloge.

Naime, pravilno je stajalište suda prvog stupnja kako tužiteljici, kao kandidatu koji nije odabran u navedenom natječaju, Zakon o radu („Narodne novine“ broj 93/14) ne daje mogućnost sudskim putem ostvarivati zaštitu. Tužiteljica nije ovlaštena u sudskom postupku zahtijevati poništenje odluke o izboru kandidata na natječaju, koji bi na temelju odluke o izboru, trebali zasnovati radni odnos. Bitni element radnog odnosa je dobrovoljnost što pretpostavlja suglasnu volju obiju stranaka (poslodavca i budućeg radnika da zasnuju radni odnos). Činjenica da je raspisan natječaj u cilju izbora osobe s kojom će poslodavac zasnovati radni odnos nema za posljedicu postojanje prava kandidata koji nije izabran da zahtijeva poništenje odluke o izboru izabranog kandidata.

U konkretnom slučaju nije došlo do sklapanja ugovora o radu niti prestanku ugovora o radu u kojim slučajevima bi tužiteljica imala pravo nakon podnošenja prigovora u zakonskom roku ostvarivati zaštitu pred sudom.

Kandidat ima pravo zahtijevati poništenje odluke o izboru kandidata samo u slučajevima kada je to posebnim zakonom izrijekom propisano, a to ovdje nije slučaj.

Kako ZR-u ne sadrži odredbe koje bi omogućavale sudsku zaštitu kandidata na natječaju kojeg poslodavac nije primio u radni odnos, to tužiteljici ne pripada pravo pobijati odluku o izboru.

Naime, ZR-om uređeni su radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako nije drukčije uređeno zakonom ili međunarodnim ugovorom (članak 1.), koji zakonski propis ne uređuje sudsku zaštitu u okviru koje se može tražiti poništenje odluke o izboru kandidata donesene povodom oglasa (natječaja), kako to potvrđuje i sama tužiteljica u okviru žalbenih razloga. Budući da odredbe ZR-u ne uređuju pravnu zaštitu koju tužiteljica traži postavljenim tužbenim zahtjevom, takva pravna situacija potvrđuje pravilnost pravnog zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice (istovjetno stajalištu iskazanom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1680/2014 od 2. srpnja 2014. godine).

Odluka o trošku zasniva se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužiteljice je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 6. travnja 2017. godine.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu