Broj: Fpž-1243/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice A.I., zbog prekršaja iz članka 66. stavka 1. točke 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj : 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12 , 144/12, 120/13-Odluka USRH, 125/13, 148/13, 83/14 - Odluka USRH, 143/14, 136/15 i 115/16) te članka 252. stavka 1. točke 2. Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj : 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16), odlučujući o žalbi okrivljenice A.I., podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Službe za prekršajni postupak, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, od 29. rujna 2015. godine, broj – Klasa : UP/I-740-04/11-02/2660, Ur.broj : 513-07-24-01/15-21, na sjednici vijeća održanoj dana 26. travnja 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. U povodu žalbe okrivljenice A.I., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u odnosu na djela činjenično opisana u točki 1. i 2. izreke u odluci o krivnji a u odnosu na djelo činjenično opisano točkom 2. izreke i kazni, tako da u tom dijelu izreka glasi :

 

okrivljenica A.I.

 

                                                           k r i v a   j e

 

1. - što nije kao obveznik poreza na dohodak uplaćivala mjesečne predujmove poreza na dohodak za ožujak i travanj 2011. godine u propisanom roku do kraja mjeseca za prethodni mjesec u iznosu od 1.764,10 kuna mjesečno, čime je postupila protivno odredbi članka 47. stavka 1. i 5. Zakona o porezu na dohodak, a što je kažnjivo po članku 66. stavku 1. točki 2. istoga Zakona,

 

2. - što nije kao obveznica doprinosa s osnove obrta u zakonom propisanom roku do petnaestoga u mjesecu za prethodni mjesec plaćala doprinose utvrđene rješenjem Porezne uprave :

 

- doprinos za mirovinsko osiguranje za osiguranike po osnovi za koje obveze doprinosa utvrđuje Porezna uprava rješenjem po računu 8214 i to za travanj 2011. godine u mjesečnom iznosu od 1.684,54 kune

 

- doprinos za zdravstveno osiguranje za osiguranike po osnovi za koje obveze doprinosa utvrđuje Porezna uprava rješenjem po računu 8478 i to za travanj 2011. godine u mjesečnom iznosu od 1.263,40 kuna, čime je postupila protivno odredbi članka 67. Zakona o doprinosima, a što je kažnjivo sukladno članku 252. stavku 1. točki 2. istoga Zakona

 

pa se za prekršaj iz točke 2., primjenom članka 37. Prekršajnog zakona

 

                                                 k a ž n j a v a

 

novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kn (tisuću kuna)

 

              II. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačuje se odluka o ukupno izrečenoj novčanoj kazni za okrivljenicu A.I. na način da se okrivljenoj izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisuće kuna).

Okrivljenica je dužna platiti izrečenu novčanu kaznu u roku od 15 (petnaest) dana, od dana primitka ove presude.

 

III. Žalba okrivljenice A.I., odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjsko rješenje potvrđuje.

 

IV. Ako okrivljenica A.I., plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

 

V. Okrivljenica je dužna platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna), u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenica A.I. je proglašena krivom i kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 4.400,00 kn (četiritisućečetiristo kuna), zbog prekršaja iz članka 66. stavka 1. točke 2. Zakona o porezu na dohodak te članka 252. stavka 1. točke 2. Zakona o doprinosima, pobliže opisanih u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

 

              Za pojedine prekršaje okrivljenici su utvrđene novčane kazne u iznosima od po 1.000,00 kn (tisuću kuna) i 3.400,00 kn (tritisućečetiristo kuna).

 

              Istim rješenjem o prekršaju okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna).

 

            Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni. U žalbi u bitnome ističe kako rješenje nema razloga o utvrđenoj krivnji počinitelja, zatim navodi kako je njen račun bio u blokadi, a kada je došla do potrebnih sredstava ispunila je obveze. Traži uvažavanje olakotnih okolnosti nekažnjavanosti i naknadnog podmirenja svih obveza.

 

Žaliteljica predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 107/07, 39/13, 157/13, 110/15), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, no po službenoj dužnosti se utvrđuje da je u odnosu na dio okrivljenja iz obje točke izreke pobijanog rješenja o prekršaju nastupila apsolutna zastara prekršajnog progona.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               

 

Zakon o porezu na dohodak (Narodne novine, broj : 177/04) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, u članku 65. propisuje da se glede utvrđivanja, naplate, povrata poreza, žalbenog postupka, prekršajnog postupka i zastare primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona i Prekršajnog zakona.

 

Članak 229. Zakona o doprinosima propisuje da pravo na pokretanje prekršajnog postupka zastarijeva za pet godina, računajući od dana kada je zastara prvi put počela teći, dok je odredbom članka 230. istoga Zakona propisano da apsolutni rok zastare na pokretanje prekršajnog postupka nastupa za deset godina, računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći. 

 

Prema članku 233. spomenutoga Zakona, postupak utvrđivanja zastare provodi Porezna uprava na način propisan Općim poreznim zakonom za postupak kojim se utvrđuje porezna zastara, ako tim Zakonom nije drugačije uređeno.

             

Odredbom članka 94. stavka 2. Općeg poreznog zakona propisano je da pravo poreznog tijela na pokretanje prekršajnog postupka zastarijeva kad proteknu tri godine od počinjenja prekršaja. Odredbom članka 96. stavka 2. Općeg poreznog zakona propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na pokretanje prekršajnog postupka nastupa za šest godina od dana kada je zastara počela prvi put teći. 

 

Odredbom članka 14.c Prekršajnog zakona propisano je da se na zastaru prekršajnog progona primjenjuje rok zastare propisan u vrijeme počinjenja prekršaja, dok je člankom 13.a istoga Zakona propisano da zastara prekršajnog progona počinje teći danom kad je prekršaj počinjen.

 

Dakle, kako je djelomično okrivljenje za predmetne prekršaje počinjeno zadnjom radnjom dana 01. travnja 2011. godine (točka 1. - obveza za veljaču do kraja ožujka 2011. g.), odnosno zadnjom radnjom dana 16. travnja 2011. godine (točka 2. - obveza za ožujak do 15. travnja 2011. g.), to je od vremena počinjenja djela proteklo više od šest godina, pa je u smislu navedenih odredbi Prekršajnog zakona nastupila apsolutna zastara prekršajnog progona.

 

U ostalome dijelu žalbeni se razlozi ukazuju neprihvatljivima i neosnovanima iz razloga što je prema podacima spisa predmeta, neprijeporno utvrđenje kako je okrivljenica propustila izvršiti obveze u skladu odredbe 47. stavka 1. i 5. Zakona o porezu na dohodak i članka 67. Zakona o doprinosima, na način opisan u izreci ove presude pa se zaključuje kako je okrivljenica iz razloga iznijetih u obrazloženju pobijanoga rješenja osnovano proglašena krivom za prekršaje iz članka 66. stavka 1. točke 2. Zakona o porezu na dohodak te članka 252. stavka 1. točke 2. Zakona o doprinosima.

 

Okolnosti koje navodi žaliteljica, nisu u konkretnom slučaju takvog značaja da bi se mogla ekskulpirati za počinjene prekršaje. Nije točno da je u obrazloženju izostalo argumentirano izjašnjavanje glede stupnja krivnje. Naprotiv, Služba za prekršajni postupak, Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno je i točno utvrdila činjenično stanje uz isticanje dokaza temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanima i uz pravilnu primjenu materijalnih propisa.

 

Pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, oni nisu nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni. U obrazloženju je korektno naveden sadržaj obrane okrivljenice te sadržaj pisane dokumentacije u spisu predmeta, zatim dala se ocjena svih relevantnih dokaza i iznijeti su zaključci o utvrđenim činjenicama, naročito glede odlučnih činjenica, uz zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika   

 

Također nema ni povrede zakona na štetu okrivljenice ni u dijelu izrečene novčane kazne. Uvažavajući sve odlučne okolnosti za odmjeravanje novčane kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, imajući prije svega u vidu dosadašnje nekažnjavanje, priznanje, naknadno ispunjenje obveza uplate doprinosa, zatim stupanj krivnje okrivljenice i posljedice djela, imovno stanje te suženje činjeničnog opisa djela zbog nastupa djelomične zastare, ovaj je Sud u odnosu na prekršaj iz točke 2. dodatno odmjerio kaznu primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, instituta ublažavanja, u iznosu ispod zakonom propisanog minimuma, dok za djelo pod točkom 1. , izrečenu novčanu kaznu, također već ublaženu na opći propisani minimum, smatra razmjernom težini djela, i da će se istom postići svrha kažnjavanja. 

 

Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenica u roku od 15 dana od primitka ove presude plati dvije trećine ukupne novčane kazne izrečene ovom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

 

Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.

 

Kako je ovaj Sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, to je temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenica dužna naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna), u roku od 15 dana od primitka ove presude. Visina troškova je odmjerena sukladno odredbi članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka te imovno stanje okrivljenice.

 

Zbog izloženih razloga presuđeno je  kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 26. travnja 2017. godine