Broj: Revr 1158/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz F., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik u I. G., protiv tuženika Z. h. d.d., Podružnica Č. u Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-204/16-2 od 22. ožujka 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-4092/14-13 od 3. travnja 2015., u sjednici održanoj 24. svibnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: ... sklopljen 14. svibnja 2009., a koji otkaz je tuženik dao tužitelju Odlukom od 30. travnja 2014. nije zakonit i dopušten, pa da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i da se ima smatrati da radni odnos tužitelja na radnom mjestu Vozača II traje neprekidno (toč. I.). Nadalje naloženo je tuženiku da tužitelja vrati natrag na poslove koje je obavljalo prije odluke o otkazu ugovora o radu (toč. II.). Ujedno je tuženik obvezan tužitelju nadoknaditi troškove postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2015. do isplate (toč. III.).

Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen, jednako kao i zahtjev za naknadu troškova postupka. Rješenjem drugostupanjskog suda naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn, te troškove žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn. Isto tako rješenjem je utvrđeno da je tužitelj odustao od žalbe.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) i to zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Iako tužitelj u reviziji ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, u samoj reviziji tužitelj ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji, pa ovaj razlog revizijski sud cijeni paušalno iznesenim.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno sljedeće:

-          da je Pučko otvoreno učilište u Z. dopisom od 8. travnja 2014. obavijestio tuženika da tužitelj nije izdao svjedodžbu o završenom ispitu od 9. lipnja 2005., odnosno da je ista nevjerodostojna,

-          da je taj dopis uručen tuženiku 23. travnja 2014.,

-          da je odluka o otkaz ugovora o radu donesena 30. travnja 2014.

Obzirom na takva činjenična utvrđenja drugostupanjski sud smatra da je poslodavac imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, bez obveze poštivanja propisanog otkaznog roka u smislu odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/11, 73/13 - dalje: ZR). Kod toga činjenica da se tužitelj kod tuženika zaposlio na temelju lažne svjedodžbe o završnom ispitu Pučkog otvorenog učilišta od 9. lipnja 2005. predstavlja osobito važnu činjenicu koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu, radi čega nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć, zbog gubitka povjerenja.

Neosnovano tužitelj u reviziji ukazuje da se rok za izvanredni otkaz trebao računati od 8. travnja 2014. Naime, sporni dopis od 8. travnja 2014. dostavljen je tuženik tek 23. travnja 2014., pa se tek od dana uručenja dopisa počinje računati rok od 15 dana za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu. Kako je tuženik odluku o otkaz donio 30. travnja 2014., to je otkaz dan u roku iz čl. 108. st. 2. ZR, pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Slijedom navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 24. svibnja 2017.