Broj: Revr 1583/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. L. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik mr. sc. A. Š., odvjetnik u V. G., protiv tuženika H. D. d.d. iz Z., OIB: ..., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2456/15-2 od 12. srpnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog  suda u Zagrebu broj Pr-9418/14-24 od 29. listopada 2015., u sjednici održanoj 31. svibnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužiteljice R. L.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„ I) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu koji je sklopljen između tužiteljice R. L. iz Z., ..., kao radnice i tuženika H. D. d.d. iz Z., ..., kao poslodavca, na osnovi Odluke tuženika od 25.09.2014., pa stoga radni odnos tužiteljici nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku H. D. d.d. iz Z., ..., da tužiteljicu R. L. iz Z., ..., vrati na posao s danom 26.09.2014.

 

3. Nalaže se tuženiku H. D. d.d. iz Z., ..., da tužiteljici R. L. iz Z., ..., isplati na ime neisplaćene bruto plaće iznose od:

- 8.476,34 kn za mjesec listopad 2014. sa zateznim kamatama tekućim od 15.11.2014. pa do isplate,

- 8.081,58 kn za mjesec studeni 2014. sa zateznim kamatama tekućim od 15.12.2014. pa do isplate,

- 8.476,34 kn za mjesec prosinac 2014. sa zateznim kamatama tekućim od 15.01.2015. pa do isplate,

i ubuduće od 01.01.2015. pa nadalje mjesečno 8.142,41 kn sa zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate, do povratka tužiteljice na rad, te

- iznos od 1.000,00 kn na ime Božićnice za 2014. g. sa zateznim kamatama tekućim od 20.12.2014. pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana.“,

 

kao neosnovan.

 

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

„S danom 30. rujna 2014. godine, raskida se Ugovor o radu zaključen dana 31. ožujka 1996. godine na neodređeno vrijeme, te I Aneks zaključen dana 29.01.1997., II Aneks zaključen 24. listopada 1997., III Aneks zaključen dana 30.06.2001., IV Aneks zaključen dana 12.06.2002., V Aneks zaključen dana 27.01.2003. i VI Aneks zaključen dana 20. travnja 2006. iz razloga što uz uvažavanje svih okolnosti nastavak radnog odnosa nije moguć.“,

 

kao neosnovan.

 

III/ Svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju u onom dijelu u kojem nije uspjela u sporu (o osnovanosti njenog tužbenog zahtjeva - kao pod točkom I. izreke presude suda prvog stupnja) reviziju podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Ovaj sud sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona poboja revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije odluke sudova nižeg stupnja imaju razumljive i iscrpne razloge, koji se mogu ispitati jer korespondiraju sa sadržajem isprava i zapisnika u spisu, tako da prema ocjeni ovog suda nema elemenata u presudama sudova nižeg stupnja koji bi predstavljali počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

Ostali navodi tužitelja odnose se na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja i ocjene utvrđenih činjenica koji prigovor u svojoj suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije dopušteno isticati u ovoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP-a.

 

Odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) propisano je da ako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, mogu takav ugovor otkazati bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Sudovi su utvrdili da je tužiteljici od strane tuženika - poslodavca izvanredno otkazan ugovor o radu jer je zajedno s drugom radnicom tuženika dio financijske pomoći koju je stalni gost hotela predao na recepciji kao pomoć zaposlenici koja je imala smrtni slučaj u obitelji, zadržala za sebe.

 

I prema ocjeni ovog suda, neovisno o tome je li prikupljanje pomoći za zaposlenicu dio radnih obveza tužiteljice sukladno njenom ugovoru o radu ili to nije slučaj, postupak tužiteljice, kako su to utvrdili sudovi nižeg stupnja i po ocjeni ovog suda jest ona osobito važna činjenica koja vodeći računa i o interesima poslodavca predstavlja opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu kako to propisuje čl. 116. ZTR-a.

 

Stoga, kako je materijalno pravo pravilno primijenjeno i kako nije utvrđeno da bi u postupanju poslodavca bilo formalnih propusta prilikom otkazivanja ugovora o radu, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti i odlučiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 31. svibnja 2017.