Broj: Revr 283/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. S., dipl. iur., radi utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1149/2016 od 17. studenog 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-247/16-13 od 22. srpnja 2016., u sjednici održanoj 14. lipnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija tužitelja S. A.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja S. A. koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je radni odnos između tužitelja S. A. iz S., ..., OIB: ... i tuženika Hrvatske radiotelevizija Z., ..., OIB: ..., nije ni prestao, te se održava na snazi Ugovor o radu za obavljanje poslova tehničara specijaliste od 13.9.2007. godine.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao na obavljanje poslova tehničara specijaliste.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 8 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i kako je to u reviziji izričito navedeno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Ovaj sud, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 - dalje: ZPP), ispituje pobijanu odluku u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

Iako se tužitelj u reviziji poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka, u reviziji ne navodi određeno u čemu bi se postojanje takve povrede sastojalo, pa slijedom toga pozivanje na ovaj revizijski razlog nije od značaja u ovoj fazi postupka.

Također pozivanje na postojanje povrede pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije odlučno, jer se taj prigovor ne može isticati u ovoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP-a.

Na utvrđeno činjenično stanje koje se u suštini sastoji u tome da je tuženik kao poslodavac utvrdio da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o radu na radnom mjestu tehničara asistenta postojanje stručne spreme dokazivao svjedodžbom obrazovne ustanove koja ne postoji jer je od 6. prosinca 1995. promijenila ime, ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge suda drugog stupnja u primjeni materijalnog prava i to odredbe članka 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) pa se stoga upućuje na razloge presude suda drugog stupnja sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP-a.

Slijedom navedenog će se pored ove odluke na mrežnim stanicama ovog suda pored ove odluke objaviti i odluka suda drugog stupnja sukladno odredbi čl. 396.a st. 2. ZPP-a.

Zbog svih gore navedenih razloga valjalo je reviziju tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 14. lipnja 2017.