Broj: Gž R-346/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dubravki Butković Brljačić, sucu pojedincu u u pravnoj stvari tužitelja I.Ž. iz D. M., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. J., odvjetniku iz S., protiv tuženika DOM O., O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J.J.odvjetniku iz O., radi poništenja Odluke o izboru ravnatelja, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, posl. br. Pr-204/2017-4 od 22. svibnja 2017. godine, dana 18. srpnja 2017. godine,

r i j e š i o   j e

                  Uvaženjem žalbe tužitelja  u k i d a   s e  rješenje  Općinskog suda u  Osijeku, posl. br. Pr-204/2017-4 od  22. svibnja 2017. godine i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja od 8. travnja 2017. godine, kojom tužitelj traži poništenje Odluke o izboru ravnatelja Doma O., Upravnog vijeća, od 24. ožujka 2017. godine, kao nedopuštena.

Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje Odluke o izboru ravnatelja Doma O., Upravnog vijeća, od 24. ožujka 2017. godine uz nalog tuženiku da raspiše novi natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja u roku 8 dana od pravomoćnosti presude.

Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi pozivom  na odredbe iz čl. 133. Zakona o radu (NN 93/14 - dalje ZR) utvrđenjem da narečeni zakon ne sadrži odredbe koje bi omogućavale sudsku zaštitu kandidatu kojeg poslodavac nije primio u radni odnos. Utvrđuje da je čl. 133. ZR-a sudska zaštita pružena zaposleniku u ostvarivanju prava iz radnog odnosa, a iz navoda tužbe ne proizlazi da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika, pa da mu je odlukom Upravnog vijeća tuženika povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa.

Utvrđuje i u situaciji kada bi tužitelj imao mogućnost tražiti sudsku zaštitu prema odredbama ZR-a, trebao bi se prvo obratiti zahtjevom za zaštitu prava svom poslodavcu koji je povrijedio neko njegovo pravo iz radnog odnosa, a u konkretnom slučaju tuženik nije poslodavac tužitelja.

Navedeno utvrđenje suda prvog stupnja ovom sudu nije prihvatljivo.

Naime, osnovano tužitelj žalbenim navodima upućuje na odredbu čl. 42. Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) kojom je u st.2 propisano da osoba koja je podnijela prijavu za natječaj može pobijati tužbom odluku o izboru zbog bitne povrede postupka ili zbog toga što izabrani kandidat ne ispunjava uvjete koji su objavljeni u natječaju. Prema st. 3. čl. 42. Zakona o ustanovama ako ravnatelja ustanove imenuje tijelo iz čl. 38. st. 2. ovoga Zakona (ako ravnatelja javne ustanove imenuje Vlada Republike Hrvatske, nadležno ministarstvo ili predstavničko tijelo jedinice lokalne ili područne regionalne samouprave), tužbom se pokreće upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske. U drugim slučajevima odlučuje sud nadležan za radne sporove.

Stoga, imajući u vidu predmet spora, da je tuženik javna ustanova, čije je Upravno vijeće raspisalo natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja/ice na koji, se između ostalih, javio i tužitelj, na konkretan se slučaj imaju primijeniti odredbe citiranog Zakona o ustanovama, ovisno o čemu će sud donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.   

Iz ovih je razloga rješenje suda prvog stupnja ukinuto i na temelju odredbe  čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.        

U Rijeci, 18. srpnja 2017. godine