Broj: Gž R-1035/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. S. iz Z., N. cesta 126, zastupane po punomoćnicima J. V., V. G. V. i H. V., odvjetnicima u O. društvu V. i partneri j.t.d. u Z., protiv tuženika H.-I. d.o.o., Z., S. cesta 20, zastupanog po punomoćniku T. D., odvjetniku u O. društvu M. & L. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 24 Pr-1122/16-12 od 5. listopada 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 11. siječnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 24 Pr-1122/16-12 od 5. listopada 2017. godine.

 

              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.   

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev kako glasi:

 

„I. Utvrđuje se da Odluka tuženika H. I. d.o.o., Z., S. cesta 20, o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 021-16-OU od 19. travnja 2016. tužiteljici I. S. iz Z., N. cesta 126, nije zakonita, te da radni odnos tužiteljici I. S. nije prestao.

 

II. Nalaže se tuženiku H. I. d.o.o., Z., S. cesta 20, da tužiteljicu I. S. iz Z., N. cesta 126,  vrati na posao u  roku od 8 dana.“

 

Odlukom o trošku obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici iznos od 2.500,00 kuna, dok je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

 

              Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu iz razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

Pritom treba reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (članak 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju žalitelja, prvostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu, te tim osnovom i zahtjev za povratak na posao.

 

U provedenom postupku je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica do otkazivanja kod tuženika radila na neodređeno vrijeme na radnom mjestu rukovoditelja Odjela m. o.,

 

- da joj je tuženik 4. travnja 2016. izrekao Upozorenje na obveze iz radnog odnosa, te da je 19. travnja 2016. donio Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, odnosno ponudio joj je zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta specijalist u Odjelu poslova m. o.,

 

- da tuženik u Odluci nije naznačio o kojoj vrsti otkaza se radi niti je naznačio članak Zakona o radu iz kojeg bi eventualno proizlazila vrsta otkaza,

 

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi kako je tužiteljica grubo povrijedila obveze iz radnog odnosa, jer je nemarno i nesavjesno napravila veliki propust koji se u skladu sa člankom 374. Zakona o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom („Narodne novine“ broj 16/13 i 143/14) smatrati teškim prekršajem društva za upravljanje, a što je on utvrdio 21. ožujka 2016., kada je zaprimio Zapisnik o posrednom nadzoru,

 

- da je naime, trebala unijeti u aplikaciju ograničenje ulaganja ali to nije učinila na ispravan način, 

 

- da je prema sadržaju Odluke o otkazu tuženik tužiteljici dao otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a ne osobno uvjetovani otkaz, kako to tuženik navodi u odgovoru na tužbu, a tim prije što se u obrazloženju ni ne navodi koje bi to bile određene trajne osobine i sposobnosti zbog kojih tužiteljica ne bi bila u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa u smislu članka 115. stavak 1. točka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje: ZR),

 

- da je sadržaj Upozorenja u cijelosti identičan obrazloženju Odluke o otkazu, te se odnosi na istu povredu,

 

- da nakon što je tuženik tužiteljicu upozorio na obveze iz radnog odnosa, tužiteljica nije ponovila niti počinila novu povredu radne obveze, odnosno nije nastavila kršiti obveze iz radnog odnosa, pa tuženik nije imao opravdani razlog za donošenje Odluke o otkazu,

 

- da prije donošenja Odluke o otkazu, tuženik nije povukao/stavio izvan snage Upozorenje na obveze iz radnog odnosa,

 

- da neprihvaćanje ponude izmijenjenog ugovora o radu ne predstavlja i ne može biti opravdani razlog za otkaz tužiteljici,

 

- da iz iskaza zz tuženika, te svjedoka L. G. ne proizlazi da bi tužiteljici bilo otkazano zbog gubitka povjerenja niti se to uopće navodi kao razlog otkaza. 

 

Temeljem prednjih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužiteljice ispravno zaključujući da se u konkretnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke iz odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. ZR- za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

 

S tim u vezi treba reći kako je ispravno stajalište suda prvog stupnja da obrazloženje navedeno u odluci o otkazu predstavlja predmet ispitivanja tijekom sudskog postupka. Stoga, samo ono što je poslodavac u obrazloženju naveo kao razlog otkazivanja može predstavljati razlog za otkaz i poslodavac ne može naknadno proširivati obrazloženje ističući tijekom postupka i druge razloge otkazivanja.

 

Nadalje, kada je neizvršavanje radnih obveza posljedica negativnog subjektivnog stava radnika jer on ne želi ispunjavati svoje radne obveze, tad se ne radi o osobno uvjetovanom otkazu, već o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika.

 

U predmetnom slučaju iz sadržaja odluke proizlazi kako se tužiteljici otkazuje ugovor o radu jer je svojom aktivnom radnjom odnosno propustom prekršila točno određenu obvezu iz radnog odnosa, pa je pravilna ocjena suda prvog stupnja da se radi o otkazu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, a ne o osobno uvjetovanom otkazu.

 

U obrazloženju spornog otkaza jasno je naznačeno da za neizvršavanje konkretne radne obveza postoji krivnja (odgovornost) na strani tužiteljice, pa je sud prvog stupnja pravilno otklonio sve dvojbe kada je, procijenjujući vrstu otkaza prema razlozima iz obrazloženja, cijenio da se radi o otkazu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnice.

 

Kod otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju da radnik krši obveze iz radnog odnosa (članak 115. stavak 1. točka 3. ZR-a). Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza, te mu omogućiti da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini (članak 119. ZR-a).

 

Međutim, kako tuženik na kojem je bio teret dokaza nije dokazao da bi tužiteljica, nakon što je bila pisano upozorena na obveze iz radnog odnosa i ukazano joj na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, nastavila s njihovim kršenjem u smislu istovrsnog ili pak drugačijeg kršenja radne obveze (dakle, da je ponovno prekršila obveze iz radnog odnosa), to nisu ostvarene pretpostavke za otkaz ugovor o radu zbog skrivljenog radnikova ponašanja.

 

Stoga je otkaz nedopušten i tužiteljici radni odnos nije prestao na zakonit način, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio.

 

Glede žalbenih navoda je za navesti kako se otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu može koristiti kod svake vrste otkaza pa tako i u slučaju redovitog otkaza skrivljenim ponašanjem, ukoliko poslodavac ocjeni da radnik može raditi na drugim poslovima.

             

Odluka o trošku zasniva se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer isti nije uspio sa svojom žalbom.

 

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

             

U Splitu 11. siječnja 2018.