Broj: Rev 1797/12-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. M., 2. B. M. i 3. O. M., svi iz K., koje zastupa punomoćnica T. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. H. , Z., i 2. Š. d.o.o. Z., koje zastupaju punomoćnici D. M. i Z. L. M., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 1264/2010-2 od 26. ožujka 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kninu broj II. P - 55/07 od 12. ožujka 2010., u sjednici održanoj 8. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena su žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja na solidarnu isplatu po osnovu popravljanja imovinske štete iznosa od 82.166,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, kao i u dijelu kojim je odbijen u više traženom zahtjev tužitelja po osnovu zatezne kamate. Preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka na način da su tuženici obvezani isplatiti tužiteljima19.551,00 kuna.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) su podnijeli tuženici uz prijedlog da se ista preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine drugostupanjska i prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa  i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 2.), te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Tuženici postavljaju pitanja: „1. Da li investitor i izvođač radova na jednom objektu mogu odgovarati za posljedice potresa koji se dogodio 19. godina prije negoli su uopće počeli s izvođenjem radova? 2. Da li je potres nešto što jest ili pak može biti u vlasništvu ili kontroli građana pa da bi isti odgovarali za njegove posljedice? 3. Ukoliko jest, odgovaraju li građani, po kojem principu i posebice temeljem kojeg propisa za posljedice takvih pojava? 4. Da li investitor i izvođač radova na jednom objektu odgovaraju za posljedice nesolidno izgrađenog susjednog objekta i ako da, po kojem to propisu? 5. Odgovaraju li investitor i izvođač radova jednog objekta za štetu na drugom objektu koja je nastala izgradnjom sasvim trećeg objekta od strane sasvim treće osobe, uslijed kojeg objekta dolazi do oštećenja na zgradama u čitavom predjelu gdje se predmetne zgrade nalaze i prije negoli su predmetni investitori i graditelj uopće započeli s radovima na svom predmetnom objektu i koji treći objekat je izgrađen više od 60 godina prije izgradnje objekta koji su konkretni izvođač i investitor počeli graditi i prije izgradnje objekta na kojem je šteta nastala? 6. Da li je u takvoj situaciji neophodno za pravilno utvrđenje činjenica i donošenje pravilne odluke o odgovornosti za štetu utvrditi starost i uzrok svakog oštećenja na objektu za koji se naknada traži i ako nije, a po kojem to propisu? 7. Kako u takvom slučaju, kada vrijeme nastanka svakog pojedinog oštećenja nije utvrđeno materijalnim dokazima u spisu, već samo personalnim dokazima, a tužitelj u žalbi otvoreno izrijekom prizna da je šteta nastala u vrijeme različito od onog na koje ukazuje personalni dokazi, a za koje vrijeme materijalni dokazi ukazuju da šteta nije mogla nastati iz uzroka za koje odgovaraju investitor i izvođač radova jer je stanje na gradilištu u pogledu radova investitora i izvođača radova prema nalazima vještaka bilo stabilizirano potpornim zidom, valja postupiti u žalbenom postupku? 8. Može li se takvo priznanje previdjeti i uopće ne spomenuti u drugostupanjskoj odluci i temeljem kojeg propisa ili pak tada treba postupiti u smislu čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a kojima je osnovna svrha rješavanje upravo takvih situacija?“

U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi prihvatili su zahtjev tužitelja temeljem utvrđenog činjeničnog stanja: - da nije utvrđeno postojanje tunela zaostalog iz II. svjetskog rata ispod Kačićeve ulice čije urušavanje kao uzrok predmetne štete ističu tuženici, - da su neosnovani prigovori tuženika da se predmetna nekretnina nalazi na klizištu ili propadalištu, odnosno da je do oštećenja na zgradi došlo zbog puknuća vodovodne cijevi, posljedicom potresa iz 1986., ili pak zbog urušavanja starog zatvora, te  - da je do štete na objektu tužitelja došlo upravo zbog propusta tuženika da se prilikom gradnje zgrade osigura stabilnost ruševnog sjevernog zida kuće „ex G.“, zbog čega je urušavanjem toga zida i potom odstranjivanjem urušenog materijala samog zida i tla iza njega, destabilizirano tlo uz i ispod objekta tužitelja, koji je zbog toga izgubio bočnu stabilnost, što je rezultiralo nejednolikim slaganjem temelja zgrade tužitelja, odnosno do pojave pukotina.

Dakle, riječ je o utvrđenom različitom činjeničnom osnovu od onog na kojem tuženici temelje svoja pitanja, pa se za pitanja pod 1. – 6. kako su ih tuženici postavili ne može uzeti da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni  u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. U dijelu kojim tuženici osporavaju utvrđenja nižestupanjskih sudova, revizija se zapravo svodi na činjenična pitanja konkretnog slučaja koja ne mogu biti predmetom ispitivanja u revizijskoj fazi postupka.

Kada je riječ o pitanjima pod 7. i 8. koja se odnose na odredbe čl. 8., čl. 220., čl. 221., čl. 221.a, čl. čl. 375., čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a valja reći da osporena drugostupanjska odluka nije donesena na temelju nekog zauzetog shvaćanja u primjeni ovih odredbi (koje eventualno nije podudarno s nekim drugim shvaćanjem), dok se postavljena pitanja odnose na primjenu ovih odredbi kod ocjene utvrđenja konkretnog činjeničnog stanja, odnosno iznijetih žalbenih navoda po ovom osnovu, za kakva pitanja (u čemu se i očituje razlika u razlozima zbog kojih se može podnijeti redovna revizija od razloga zbog kojih se može podnijeti izvanredna revizija) se ne može uzeti da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Isto tako, postavljajući navedena pitanja tuženici u reviziji nisu određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da su pitanja zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u reviziji se samo općenito ističu razlozi važnosti, a što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Sadržaj takve revizije ne ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

Obzirom na izneseno reviziju tuženika valjalo je temeljem čl. čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 8. ožujka 2017.