Broj: Kž 145/17-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. Ž. M. zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15. i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećene kao tužiteljice V. b. d.d. Z., podnesene protiv rješenja optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu od 25. siječnja 2017., broj 1 KOV-91/16, u sjednici održanoj 30. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba oštećene kao tužiteljice V. b. d.d. Z., kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem, optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu je, na temelju čl. 355. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 -  dalje u tekstu: ZKP/08), obustavilo kazneni postupak, pokrenut optužnicom oštećene kao tužiteljice V. b. d.d. iz Z., od 18. lipnja 2014., protiv okr. Ž. M., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i 2. u svezi čl. 52. KZ/11.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnijela oštećena kao tužiteljica V. b. d.d. putem punomoćnika M. G., odvjetnika iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti optužnom vijeću na ponovni postupak.

              Žalba je neosnovana.

              Žalitelj nije u pravu kada, nasuprot utvrđenju optužnog vijeća, tvrdi da je „... utemeljen zaključak ...“ kako je upravo okr. Ž. M. počinila kazneno djelo koje joj je optužnicom oštećene kao tužiteljice i stavljeno na teret.

Iz spisa predmeta proizlazi da je ošt. V. b. d.d. podnijela kaznenu prijavu Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv D. K. i nepoznatih osoba radi kaznenih djela iz čl. 311., čl. 313., čl. 337., čl. 345., čl. 216. i čl. 217 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11., 125/11 i 143/12; - KZ/97).

Tijekom izvida je dio rezultata ukazivao, između ostalih, i na Ž. M. kao moguću počiniteljicu kaznenog djela, pa su radnje Državnog odvjetništva bile usmjerene i na nju.

Naposljetku je kaznena prijava odbačena jer, prema ocjeni državnog odvjetnika, nije proizlazila osnovana sumnja da bi Ž. M. počinila kaznena djela koja su bila prijavljena kaznenom prijavom V. b.

              Kazneni progon je preuzela oštećena kao tužiteljica V. b. d.d., pa je 10. studenog 2016. podnijela optužnicu protiv Ž. M., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i 2. u svezi čl. 52. KZ/11.

              Na sjednici optužnog vijeća je utvrđeno kako postupak protiv Ž. M., na temelju odredbe čl. 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08, treba obustaviti, jer je proturječje između prikupljenih dokaza, očito, takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće.

              Naime, stalni sudski vještak za rukopise D. T. je iskazala da jedna druga osoba, a ne okr. Ž. M., dolazi u obzir kao mogući skriptor spornih potpisa, jer ju se ne može isključiti. S druge strane, vještak za rukopise Ž. T. je iskazala da je okr. Ž. M. mogući skriptor spornih potpisa, ali u najnižem stupnju vjerojatnosti. Vještakinja je naglasila kako su sporni potpisi krivotvoreni imitacijom poznatog uzora, te zbog općeg grafijskog izraza i načina krivotvorenja, u kojem krivotvoritelj nastoji što vjernije reproducirati potpis kojeg krivotvori, izostali su elementi vlastitog rukopisa, koji su neophodni za identifikaciju skriptora, pa „... stoga identifikacija skriptora krivotvorenih potpisa nije moguća ...“.

              Imajući u vidu ova dva vještačka nalaza i mišljenja, u kontekstu ostalih dokaza, doista se ne može izvesti zaključak da bi okr. Ž. M. bila osnovano sumnjiva da je počinitelj ovog kaznenog djela.

Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje optužnog vijeća kako je, očito, da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude, u odnosu na ovu okrivljenicu, bilo nemoguće.

              S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci. 

Zagreb, 30. ožujka 2017.