Broj: Kž 128/17-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog E. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 23. ožujka 2017. broj Kov-18/17 (Kov-17/17), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba okrivljenog E. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zadru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog E. M., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) te je određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni E. M. po branitelju, odvjetniku B. Z., bez navođenja žalbene osnove, a s prijedlogom da se istražni zatvor ukine, podredno zamijeni mjerom opreza.

Žalba nije osnovana.

Naime, okrivljeni E. M., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da ista ne opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebnih pretpostavki te potom ispravno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

Pri tome je prvostupanjski sud zaključak o postojanju opasnost da će okrivljeni E. M. u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo, u prvom redu, cijenio na rezultatima psihijatrijskog vještačenja okrivljenika. Naime, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke dr. D. S. proizlazi da je okrivljeni E. M. ovisan o alkoholu i boluje od alkoholne epilepsije te je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Vještak psihijatar preporučuje primjenu sigurnosne mjere obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti te zaključuju da postoji opasnost da okrivljenik, ako se ne liječi zbog alkoholne ovisnost, počini teže kazneno djelo.

Imajući na umu takve rezultate psihijatrijskog vještačenja, kao i to da iz  psihijatrijskog nalaza proizlazi da je okrivljenik već bio liječen u Centru za ovisnost u Z., a gdje je posljednji put bio 2016., navedeno ukazuje da liječenje okrivljenika nije polučilo rezultate već se on, iako je nekažnjavana osoba, sada javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela i to imovinskog kaznenog djela s elementom prijetnje i uporabom oružja. Uz navedeno, prvostupanjski sud ocjenjujući postojanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenika uzima u obzir i da je okrivljenik nezaposlena osoba te da uz ovisnost o alkoholu priznaje i povremeno kockanje.

Dakle, sve navedeno okolnosti u svojoj ukupnosti, predstavljaju one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na postojanje opasnosti da će okrivljeni E. M., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim prigovorom da okolnost lošeg imovnog stanja okrivljenika, sama po sebi, ne predstavlja kriminogeni faktor dostatan za zaključak da će se okrivljenik samo zbog toga upustiti u činjenje kaznenih djela. Međutim okrivljenik ispušta iz vida da prvostupanjski sud zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenika nije temeljio na okolnosti okrivljenikovog imovnog stanja. Štoviše, prvostupanjski sud je samo kao jednu od okolnosti cijenio okrivljenikovu nezaposlenost i tu okolnost doveo u vezu s ostalim okolnostima, a u prvom redu rezultatima provedenog vještačenja.

Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, neosnovan je i žalbeni navod da se mjera istražnog zatvora u ovom konkretnom slučaju treba zamijeniti nekom od mjera opreza. To tim više što liječnik vještak preporučuje primjenu sigurnosne mjere u bolničkim uvjetima.

Slijedom navedenog, a budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. travnja 2017.