Broj: Kr 18/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenice J. R. zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 21. siječnja 2016. broj K-781/13 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 29. studenog 2016. broj Kž-323/16, u sjednici održanoj 6. travnja 2017.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenice J. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 21. siječnja 2016. broj K-781/13 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 29. studenog 2016. broj Kž-323/16, J. R. je proglašena krivom zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. KZ/11, za koje joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci i zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. KZ/11, za koje joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine. Uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca, s time da joj je, na temelju čl. 57. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se od odmjerene jedinstvene kazne zatvora izvršiti osam mjeseci, dok se preostali dio te kazne, u trajanju osam mjeseci, neće izvršiti ukoliko u roku dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnijela je osuđenica, putem braniteljice S. M. M., odvjetnice iz C., zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) i povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08, s prijedlogom ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Braniteljica je podnijela i dopunu svog zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a dopunu je podnijela i osuđenica, osobno, s prijedlogom „... napraviti reviziju i poništiti pravomoćnu presudu te istu vratiti na ponovno odlučivanje ...“.
Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je vratilo spis s odgovorom na zahtjev u kojem predlaže zahtjev osuđenice odbiti kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđenici i njenoj braniteljici, te je osuđenica, osobno, podnijela podnesak naslovljen kao „... odgovor na žalbu ...“.
Zahtjev je neosnovan.
Odredbom čl. 517. ZKP/08 je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, određenih povreda odredaba kaznenog postupka koje su u tom članku taksativno navedene, te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.
Nije u pravu podnositeljica zahtjeva kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer je optužba bila prekoračena zato što je sud, po službenoj dužnosti, izmijenio činjenični opis na način da su oštećenici N. S. C. i N. C. oštećeni za iznos od 257.000,00 kuna, umjesto za iznos od 383.166,00 kune.
Nema dvojbe da je sud ovlašten mijenjati nevažne okolnosti iz činjeničnog supstrata, ne dirajući pri tome suštinu i okvire kriminalnog događaja, o čemu je detaljno izlagao drugostupanjski sud povodom, identičnog, žalbenog razloga iznesenog u žalbi na prvostupanjsku presudu.
Sud prvog stupnja je samo smanjio iznos štete prouzročene odnosnim kaznenim djelom, čime je nesumnjivo išao u prilog optuženici. Takvom svojom intervencijom, evidentno, nije izašao izvan okvira optužnog akta, optuženog kaznenog djela i njegove pravne kvalifikacije te cjelokupnog događaja, pa nema govora da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
Podnositeljica zahtjeva nije u pravu kada tvrdi da sud „... nije dozvolio obranu optuženice tokom cijelog prvostupanjskog postupka ...“, jer je odbio provesti financijsko vještačenje. Naime, prvostupanjski sud je detaljno i savjesno proveo dokazni postupak, izveo brojne dokaze i, nasuprot tvrdnji iz zahtjeva, omogućio obranu optuženice. Međutim, sud je, opravdano, odbio dokazni prijedlog o provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Naime, na temelju brojnih izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica, moglo se, i bez vještačenja, pravilno i potpuno utvrditi koje je preuzete obveze optuženica ispunila, a koje nije, odnosno mogla su se utvrditi sva bitna obilježja kaznenih djela, za koja je pravomoćno proglašena krivom i osuđena.
Premda se u dopunama zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, te u očitovanju na odgovor Glavnog državnog odvjetnika, ponavljaju tvrdnje iz zahtjeva kako sud nije dozvolio obranu optuženice, odnosno da je optužba prekoračena, takve su tvrdnje usmjerene na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja, u pokušaju izazvati odluku suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih zakonom.
Naime, u citiranoj odredbi čl. 517. ZKP/08 propisani su razlozi zbog kojih se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, među kojima nije pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja.
Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 519. u svezi čl. 512. ZKP/08, trebalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 6. travnja 2017.
