Broj: Kž-Us 96/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Ranku Marijanu, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okr. T. J. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi protivnika osiguranja okr. D. O., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 4. travnja 2017. br. Kov-Us-8/16 (Kv-Us-22/17), dana 13. srpnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba protivnika osiguranja D. O., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je, kao neosnovan, prijedlog okr. D. O. za ukidanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, koja je bila određena rješenjem Županijskog suda u Rijeci, br. Kir-Us-53/15 od 6. ožujka 2015.

Protiv pobijanog rješenja, žalbu je podnio protivnik osiguranja D. O., putem Odvjetničkog društva B., B. i D. iz R., i to "… iz svih žalbenih razloga …", s prijedlogom uvažiti razloge žalbe i pobijano rješenje ukinuti, odnosno rješenje preinačiti na način da se usvoji kao osnovan prijedlog protivnika osiguranja za ukidanje privremene mjere.

U skladu s odredbom čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Pravilno žalitelj, polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda kako nije potvrđena optužnica unutar roka od dvije godine, tvrdi da je nejasno obrazloženje prvostupanjskog suda o odbijanju njegovog prijedloga, posebno u dijelu u kojem se prvostupanjski sud poziva na teleološko tumačenje (koje i sud i žalitelj pogrešno označavaju kao „teološko tumačenje“ ) smatrajući da za takvo tumačenje prvostupanjskog suda nema „ ... niti razloga niti potrebe ...“.

Odredba čl. 17. st. 1. toč. 1. ZKP/08 određuje da je datum započinjanja kaznenog postupka datum pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage. U pobijanom rješenju je navedeno da je  3. ožujka 2015. USKOK donio rješenje o provođenju istrage protiv. okr. T. J. i dr., a 30. ožujka 2015. su odbijene žalbe na rješenje o provođenju istrage. Nadalje, u pobijanom rješenju je navedeno kako je 6. ožujka 2015., dakle prije započinjanja kaznenog postupka, određena privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi u iznosu od 120.000,00 kuna, prema protivniku osiguranja D. O. Privremena mjera je određena na temelju čl. 271. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi sa čl. 11. st. 1. toč. a. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine"  br. 145/10).

Optužnica protiv. okr. T. J. i dr. je podignuta 13. rujna 2016., a prvostupanjski sud utvrđuje kako se optužnica nalazi u fazi postupka pred optužnim vijećem, odnosno ne dvoji da optužnica još nije potvrđena.

Pravilno se žalitelj poziva na odredba čl. 15. st. 1. ZOPOIK-a koja određuje, ukoliko je prijedlog podnesen prije pokretanja postupka, da će se u tom slučaju osiguranje privremenom mjerom ukinuti, ako u roku dvije godine od dana kada je ta mjera određena, ne bude potvrđena optužnica. Ovu odredbu treba interpretirati u kontekstu cjeline zakonskog teksta, dakle u kontekstu odredbe čl. 2. st. 1. ZOPOIK-a koja locira postupak prema odredbama ovog Zakona, „ ... prije, tijekom i nakon ...“ okončanja kaznenog postupka.

Prijedlog iz čl. 11. st. 1. ZOPOIK-a nije bio podnesen „... tijekom i nakon ...“ okončanja kaznenog postupka, već je bio podnesen „... prije ...“ pokretanja kaznenog postupka.

Zbog navedenog je potpuno nejasno odbijanje prijedloga protivnika osiguranja za ukidanje privremene mjere, na način kako je to prvostupanjski sud obrazložio na strani 4. pobijanog rješenja: "… Stoga, iako u konkretnom slučaju nije potvrđena optužnica unutar roka od dvije godine, kroz doneseno rješenje o provođenju istrage je utvrđena osnovana sumnja koja se traži i kod potvrđivanja optužnice, te je kazneni postupak za okrivljenike, kada žalba nije podnesene, započeo protekom roka od osam dana od trenutka dostave rješenja o provođenju istrage u kojem roku se rješenje može pobijati žalbom ili odlučivanjem nadležnog suda o žalbi protiv rješenja o provođenju istrage, drugim riječima pravomoćnošću rješenja o provođenju istrage. Dakle, na taj način, a uvažavajući i jedinstvenu primjenu konvencijskog prava treba poći od toga da je kroz odluku državnog odvjetnika podvrgnutu sudskoj kontroli okrivljenicima predočen stupanj vjerojatnosti počinjenja kaznenih djela, pa razmatranjem odredbe čl. 15. st. 1. ZOPOIK-a, rok od dvije godine nije ograničen trenutkom potvrđivanja optužnice, već taj rok kroz teološko tumačenje citirane odredbe, treba sagledavati u smislu ograničenja trajanja privremenih mjera, ako su one bile određene prije započetog kaznenog postupka, trenutkom započinjanja kaznenog postupka …".

Tzv. teleološko tumačenje podrazumijeva i primjenjuje pravo u skladu s njegovom svrhom, uvažavajući društveni kontekst. Kako se teleološkim tumačenjem utvrđuje značenje pravne norme na osnovu njezina cilja, potpuno je nejasno kako je to prvostupanjski sud, kroz teleološko tumačenje, zaključio da nema uvjeta za ukidanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom. Tumačenje odredbe domaćeg prava na štetu protivnika osiguranja, protivno je ne samo odredbama ZOPOIK-a već i usvojenim međunarodnopravnim standardima zaštite prava na mirno uživanje prava vlasništva. Naime, čl. 1. Prvog protokola Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zaštićuje pravo na mirno uživanje prava vlasništva, na način da se nitko ne smije lišiti svog vlasništva osim ako je to u javnom interesu i samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Imajući u vidu navedeno, u ponovljenom postupku treba ukloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem i novu odluku valjano obrazložiti.

S obzirom na izneseno, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 13. srpnja 2017.