Broj: Kr 13/18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. Ž. M., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11, odlučujući o zahtjevu os. Ž. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 11. travnja 2017. godine broj K-571/15-14 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 31. kolovoza 2017. broj Kž-172/17, u sjednici održanoj dana 10. travnja 2018.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopušten zahtjev os. Ž. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 11. travnja 2017. godine broj K-571/15-14 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 31. kolovoza 2017. broj Kž-172/17, proglašen je krivim os. Ž. M. za kazneno djelo prijevare, iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada za opće dobro.
Protiv te presude osuđenik je putem branitelja F. Š., odvjetnika iz V., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede prava na obranu na raspravi iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08) jer smatra da nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 404. st. 5. ZKP/08 za održavanje rasprave i donošenje presude u njegovoj odsutnosti pa isti zbog takve povrede nije iznio svoju obranu, s prijedlogom da se prihvaćanjem zahtjeva pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika, u smislu čl. 518. st. 4. ZKP/08, podnijela je odgovor na zahtjev, s mišljenjem da je zahtjev neosnovan, koji odgovor je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.
Zahtjev nije dopušten.
Zahtjev je podnesen u slučaju osude na kaznu, odnosno mjeru zbog koje se zahtjev ne može podnijeti.
Naime, prema odredbi čl. 515. st. 1. ZKP/08, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti osuđenik koji je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora, ili mu je određen prisilni smještaj prema čl. 554. st. 1. tog Zakona.
Iako je Ž. M. osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, ta kazna mu je, primjenom odredaba članka 55. KZ/11, istovremeno zamijenjena radom za opće dobro.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je već u nizu ranijih odluka, imajući na umu i odredbe čl. 515. st. 2. te čl. 518. st. 3. u vezi s čl. 515. st. 1. ZKP/08, jasno izrazio stav da rad za opće dobro kojim je zamijenjena kazna zatvora ne predstavlja osudu na zatvorsku kaznu u smislu čl. 515. st. 1. ZKP/08, već posebnu mjeru koja supstituira zatvorsku kaznu, a samo pod zakonom propisanim uvjetima (čl. 55. st. 7. i 8. KZ/11) moguće je naknadno donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora koje dovodi do stvarnog oduzimanja slobode osuđeniku.
Budući da je pravomoćnom presudom, čije se preispitivanje u ovom predmetu zahtijeva, osuđeniku izrečena mjera koja ne predstavlja stvarno oduzimanje slobode, a zbog koje se zahtjev ne može podnijeti, valjalo ga je na temelju čl. 518. st. 3. ZKP/08 odbaciti, kako je i riješeno u izreci.
Zagreb, 10. travnja 2018.
