Broj: Kr 19/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. K. P., zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenog za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. veljače 2017. broj K-1081/15-65 i Županijskog suda u Zagrebu od 6. lipnja 2017. broj Kž-370/2017-7, u sjednici vijeća održanoj dana 8. svibnja 2018.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. K. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1081/15-65 od 27. veljače 2017. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-370/2017-7 od 6. lipnja 2017., K. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11, i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
Protiv te presude osuđenik je putem braniteljice I. I., odvjetnice u Z., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U uvodnom dijelu zahtjeva osuđenik se poziva na povrede zakona predviđene u čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08), međutim, iz sadržaja zahtjeva proizlazi da ponavlja svoju obranu, pri čemu poriče inkriminaciju, navodeći kako ne postoji ni jedna činjenica koja ga tereti, kao i vjerodostojnost u postupku ispitanih svjedoka, a pritom posebno apostrofira iskaze svjedoka E. J., D. O. i Z. O. navodeći da ih sudovi prihvaćaju iako su proturječni, ustrajući u tvrdnji da su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje. Predlaže preinačenje pravomoćne presude i oslobađanje od optužbe, a podredno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku na znanje.
Zahtjev nije osnovan.
Time što podnositelj zahtjeva izražava nezadovoljstvo prema pravomoćnoj presudi, ukazujući da su prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno utvrdili činjenično stanje (u pogledu ocjene obrane okrivljenika, te iskaza ispitanih svjedoka), osuđenik u suštini traži preocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu zapravo ponavlja žalbene razloge, sve u namjeri da izazove odluku suda trećeg stupnja, a bez uvjeta predviđenih u zakonu, budući da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u smislu čl. 517. ZKP/08, nisu osnova za ovaj izvanredni pravni lijek.
S druge strane, iako to osuđenik u žalbi protiv prvostupanjske presude nije isticao, treba naglasiti da je neosnovan njegov uopćen prigovor iz zahtjeva o povredi prava na pravično suđenje iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, jer se konkretno ne navodi, niti iz sadržaja zahtjeva jasno proizlazi u čemu bi se sastojala tako istaknuta povreda okrivljenikova prava, pa tako samo nominalno istaknuta povreda konvencijskog prava (uz sumarnu tvrdnju kako sud u postupku ne može donijeti dvije različite presude), koja bi za posljedicu imala povredu kaznenog zakona, nije ostvarena, kako to pogrešno smatra podnositelj zahtjeva.
Svi ostali prigovori istaknuti u zahtjevu, u stvari su prigovori utvrđenom činjeničnom stanju, a kako je već ranije istaknuto prema čl. 517. ZKP/08, činjenično stanje ne može biti osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.
Zagreb, 8. svibnja 2018.
