Broj: Gžo-186/2013

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica G., protiv tuženika Nezavisni sindikat ..., S., zastupan po punomoćniku V. S., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Povrv-2801/11 od 9. studenog 2012., 1. ožujka 2016.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv-2801/11 od 9. studenog 2012. u pobijanom dijelu i to točki I. izreke.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. F. iz G. broj Ovrv-232/11 od 10. studenog 2011. u dijelu kojim je obvezan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 28.694,27 kuna i trošak ovršnog postupka u iznosu od 783,44 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to specificirano u točki I. izreke pobijane odluke; dok je isti ukinut u dijelu ovršnog troška glede iznosa od 73,80 kuna sa pripadajućim kamatama (točka II. izreke).

Protiv točke I. izreke odluke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) i s prijedlogom da se odluka preinači podredno, ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je neosnovana.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 28.694,27 kuna s naslova isporučenog drva za ogrjev članovima sindikata - tuženika sve utemeljeno na Ugovoru o kreditnoj prodaji od 25. svibnja 2006. i pripadajućim računima (ukupno 14) u iznosima specificiranim kao u točki I. izreke pobijane odluke.

Sud prvog stupnja pravilno prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je dokazan osnov i visina utužene tražbine.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

Ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom koje do podnošenja žalbe nije bilo ni sporno i to: da je između stranaka sklopljen Ugovor o  kreditnoj prodaji od 25. svibnja 2006. i da je ispostavljeno 14 računa za isporučenu robu - drva za ogrjev, na koje je taj sud pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 9. i članka 225. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) pa se u cijelosti upućuje na razloge prvostupanjske odluke.

U odnosu na žalbene navode tuženika za istaći je da sva utvrđenja prvostupanjskog suda, svoju osnovu imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku koje dokaze je sud prvog stupnja cijenio pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP-a o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge pa je na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio konkretni zahtjev.

Ovo stoga jer je neosnovan prigovor zastare koji kao opći zastarni rok od 5 godima ima uzeti u konkretnom slučaju o čemu je sud prvog stupnja dovoljno obrazlagao kako je to već iznijeto pa se upućuje na razloge pobijane odluke radi zaista nepotrebnog ponavljanja. Tuženik navodi da nije u obveznopravnom odnosu sa tužiteljem temeljem Ugovora o kreditnoj prodaji za 2006. potom kontradiktorno navodi da jeste temeljem ispuštenih računa.

Nadalje, prema odredbi članka 352. ZPP-a, iznošenje novih činjenica (da Ugovor od 25. svibnja 2006. nije potpisan mada je za istaći da spisu predmeta prileži potpisani primjerak iako u preslici ali to tuženik nije osporavao tijekom prvostupanjskog postupka; da dio osoba kojima je isporučeno drvo za ogrjev nisu članovi tuženika ili da je dio tražbine plaćen) i prezentiranje novih dokaza (glede članstva i plaćanja) nije dopušteno po prvi put u žalbenoj fazi postupka.

Tijekom prvostupanjskog postupka, tuženik nije osporavao ni pasivnu ni aktivnu legitimaciju već je samo istakao prigovor zastare da bi sada u žalbi (pogrešno se pozivajući na žalbene razloge iz odredbe članka 385. stavka 1. točke 1.-3. ZPP-a iako se u toj odredbi radi o razlozima za reviziju) isticao da drvo koje je isporučeno nije isporučeno samo članovima njihovog sindikata, da ugovor za 2006. nije potpisan itd., što je sve zakašnjelo.

Neosnovano tuženik osporava pasivnu legitimaciju (opet se pozivajući na pogrešnu odredbu i to bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 10. ZPP-a, dok citira sadržaj odredbe članka 354. stavka 2. točke 7. ZPP-a), jer da podružnica ne može biti stranka u postupku.

Točno je da podružnica sindikata nije pravna osoba. Međutim, u konkretnom slučaju kao tuženik je označen Nezavisni sindikat ..., Podružnica S., pa proizlazi da svojstvo stranke ima Nezavisni sindikat ..., a podružnici i nije pri tome priznata stranačka sposobnost suprotno odredbi članka 77. stavka 1. ZPP-a.

Glede navodno ugovorene nadležnosti (stvarne i mjesne), tuženik je taj prigovor sukladno odredbama članka 17. i 20. ZPP-a trebao istaći prije upuštanja u raspravljanje, pa je i u tom dijelu zakasnio.

Slijedom navedenog, sud je prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, to je žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 1. ožujka 2016.