Broj: Gž R-79/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Dražanu Penjaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., OIB:…, Ž., koju zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Centar Ž., OIB:…, Ž., koga zastupaju zastupnik po zakonu – ravnatelj S. U., dipl. pravnik i punomoćnica N. B., odvjetnica u V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tužene protiv presude Općinskog  suda u Vukovaru poslovni broj Pr-18/2017 od 1. prosinca 2017., 4. travnja 2018.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja i tuženika izjavljena protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-18/2017. od 1. prosinca 2017. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom  presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 19.000,00 kuna s kamatama kako je to pobliže naznačeno u točci I. izreke te na ime troškova parničnog postupka iznos od 11.750,00 kuna. S viškom tužbenog zahtjeva za iznos od 6.000,00 kuna tužitelj je odbijen kao neosnovan. Također je odbijen  i zahtjev  tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.375,00 kuna.

Protiv navedene presude žali se tužiteljica i tuženik.

Tužiteljica pobija presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (točka II ) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda u tom dijelu preinači.

Tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavakom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP). Predlaže da se presuda u tom dijelu preinači.

U odgovoru na tužbu tužitelj u cijelosti poriče žalbene navode tuženika.

Predlaže da žalba bude odbijena kao neosnovana.

Žalba tužitelja i tuženiku jesu neosnovane.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju tužiteljica tvrdi da je nastala u svezi s radom.

Između parničnih stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica pretrpjela štetu tijekom rasprave vođene kod Općinskog suda Vukovaru, stalna služba u Županji, u postupku lišavanja roditeljske skrbi S. i D. S.;

- da je S. S. tijekom trajanja rasprave napala tužiteljicu, zadala joj više udaraca po cijelom tijelu zbog čega je trpjela fizičke bolove i strah;

- da se tužiteljica nalazila u stalnom radnom odnosu kod tuženika.

U ovoj fazi postupka sporno je među parničnim strankama je li tužiteljica zadobila povredu u svezi s radom kod tuženika, a time je li postoji objektivna odgovornost tuženika za nastalu štetu.

Zastupajući tuženika u postupku lišenja roditeljske skrbi S. i D. S. kod nadležnog suda, predstavlja radnju tužiteljice kojom ona izvršava posao preuzet ugovorom o radu. Stoga nije od značaja što do fizičkog napada na tužiteljicu nije došlo u poslovnim prostorijama tuženika.

Sama činjenica da je tužiteljica zastupala tuženika kod sudova i upravnih tijela, u opisu njenog radnog mjesta, preuzetih obveza temeljem ugovora je kontakt i sa osobama devijantnog ponašanja i stoga taj rizik je sastavni dio svakodnevnih aktivnosti tužiteljice u izvršavanju preuzetih obveza. Taj rizik kao posljedica devijantnog ponašanja korisnika usluga tuženika je svakodnevan i stoga se ponašanje S. S. dana 6. srpnja 2016. ne može smatrati radnjom treće osobe.

Glede visine dosuđene naknade sud prvog stupnja pravilno je utvrdio intenzitet trajanja fizičkog bola i straha, koji nisu više samostalni pravni osnovi već predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu štete. Prihvaćajući djelomično tužbeni zahtjev za iznos od 19.000,00 kuna sud je pravilno izvršio primjenu odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11-u daljnjem tekstu: ZOO) što neosnovano osporavaju tužitelj i tuženik pa je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem članka 363. stavak 1. ZPP-a.

Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a jer je sud prvog stupnja priznao prava parničnim strankama samo troškove koji su bili nužni za vođenje postupka i pravilno je utvrdio razmjerni uspjeh svake od stranaka u ovom postupku.

U Splitu 4. travnja 2018.