Broj: Gžst-42/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Arijane Bolanča, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. P., OIB: ..., iz P. K., ..., zastupane po Zajedničkom odvjetničkom uredu A. B.-K. iz M. L., protiv tuženika Grada M. L., ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu K. i dr. iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Malom Lošinju broj P-47/08 od 02. srpnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 05. studenog 2015.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Malom Lošinju broj P-47/08 od 02. srpnja 2014.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica temeljem zakona stekla pravo vlasništva na dijelu nekretnine koja nosi oznaku čest. zem. ... upisanoj u Z.U. 2172 k. o. P. K., a koji dio je na skici lica mjesta u nalazu i mišljenju vještaka I. M., dipl. ing. geodezije od 23. svibnja 2012. označen točkama  A-B-C-D-F; daje tuženik dužan trpjeti da se temeljem prijavnog lista provede cijepanje čest. zem. ... upisane u Z.U. 2172 k. o. P. K., te da se u zemljišnoj knjizi izvrši prijenos prava vlasništva sa imena tuženika na ime tužiteljice na katastarskoj čestici oznake čest. zem. ... formiranoj cijepanjem čest. zem. ... Z.U. 2172 k. o. P. K. (dio koji je na skici lica mjesta u nalazu i mišljenju vještaka I. M., dipl. ing. geodezije od 23. svibnja 2012. označen točkama A-B-C-D-F). Ujedno je tuženik obvezan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 17.675,00 kn.

Protiv ove presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači podredno, ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je neosnovana.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva glede dijela nekretnine označene kao čest. zem. ... upisanoj u Z.U. 2172 k. o. P. K., a koji dio je na skici lica mjesta u nalazu i mišljenju vještaka I. M., dipl. ing. geodezije od 23. svibnja 2012. označen točkama A-B-C-D-F, te ovlaštenje za upis tog prava u zemljišnu knjigu a temeljem zakona.

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev pozivom bez posebnog pozivanja na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/06, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i dokazne građe proizlazi:

- da je u Z.U. 2035 k. o. P. K. (kasnije je nekretnina upisana u Z.U. 2172) kao vlasnik čest. zem. ...upisan Grad M. L., a iz povijesnog izvatka Z.U. 876 razvidno je kako je prethodno u predmetu Z-67/86 izvršen prijenos prava vlasništva sa K. I. pok. A. u korist društvenog vlasništva, korisnik Općina C. - L., a na temelju prijedloga Općine C. - L. od 27. siječnja 1986. broj 04/2-2-2693/1985;

- da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. C. M. utvrđeno da su njegovi zakonski nasljednici tužiteljica i L. M., a koja je dala Izjavu dana 09. listopada 2007. da se dogovorila sa svojom sestrom - tužiteljicom da čest. zem. ... k. o. P. K. pripadne u cijelosti tužiteljici;

- da je Darovnom pogodbom od 28. ožujka 1955. broj R2-48/55 I. K. pok. A. darovao C. M. među ostalim i prijepornu nekretninu; da je tužiteljica vodila postupak radi utvrđenja prava vlasništva na svim nekretninama iz pogodbe osim prijeporne i da je pravomoćnim presudama broj P-26/07 i P-194/98 utvrđeno da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na tim nekretninama i da se obje navedene presude temelje na usmenom darovanju i darovnoj pogodbi iz predmeta broj R2-48/55 što da je razvidno iz presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1808/04 kojom je potvrđena presuda broj P-194/98 od 11. veljače 2003.;

- da je svjedok M. B. potvrdio da je predmetna nekretnina kompleks sa susjednim nekretninama koji je uvijek koristila njegova obitelj, da je sin I. K. potvrdio da su sve nekretnine njegovog oca I. pripale C.; dok su svjedoci B. K. i D. M. iskazivale o posjedovanju prijeporne nekretnine od strane oca tužiteljice; dok je svjedok R. M. iskazao da se na prijepornu nekretninu ulazilo sa nekretnine tužiteljice;

- da je vještak geodet identificirao u svom vještvu od 23. svibnja 2012. nekretninu čest. zem. ..., pa tako i utuženi dio koji ne predstavlja cestu (A-B-C-D-F) i dio koji je cesta D-E-F; da je u tom smislu priložen i prijavni list;

- da je nepravomoćnim rješenjem broj P-165/07 od 25. siječnja 2012. tužiteljica uspjela u postupku radi smetanja posjeda prijeporne nekretnine.

Ova odlučna činjenična utvrđenja žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju, pa ih kao pravilna prihvaća i ovaj žalbeni sud.

Na tako utvrđeno činjenično stanje, taj sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tužiteljica predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza svog oca (diobom sa sestrom) a koji je pak, istu stekao darovanjem. Naime, iskazi saslušanih svjedoka i materijalni dokazi u potpunosti su potvrdili činjenične navode tužbe u smislu da je tužiteljica  preko svojih prednika, a temeljem usmenog darovanja i pismene darovne pogodbe u nesmetanom posjedu prije 1950.

Sud je prvog stupnja proveo potpuno i svestrano dokazni postupak te je dao uvjerljivu ocjenu svih izvedenih dokaza pa se radi nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti upućuje na razloge suda prvog stupnja pa tako i u dijelu kojim je taj sud utvrdio da je I. K. napustio ovo područje prije 1950. i da je prije toga usmenim darovanjem prenio sve svoje nekretnine u vlasništvo C. M., što da proizlazi i iz konstatacije suca koji je sačinio darovnu pogodbu 1955., iz točke V. iste prema kojoj punomoćnica I. K. prilaže sudu potvrdu prema kojoj je darovatelj postao talijanski državljanin osnovom opcije, prema čemu da je slobodan za sklapanje darovne pogodbe i otuđenja svoje imovine koja sa nalazi na teritoriju tada SFRJ.

Činjenica je da je točkom 9. i 10. Ugovora o miru s Italijom regulirana (Službeni list FNRJ 74/47) mogućnost raspolaganja imovinom optanta do zaključno 23 .prosinca 1950. i da sudac ne bi 1955. unio takvu klauzulu ukoliko ne bi raspolagao valjanom ispravom na temelju koje je mogao unijeti tu konstataciju u samu darovnu pogodbu; također, da se točka II. predmetne pogodbe ne može tumačiti da je zaista danom sklapanja tog pravnog posla daroprimatelj stupio u posjed darovanih mu nekretnina, već je potrebno analizirati kompletnu darovnu pogodbu koja je sklopljena kako bi se ranije usmena pogodba u naravi formalno potvrdila i kako bi ista bila podobna za zemljišnoknjižnu provedbu.

Kako je utvrđeno da je prednik tužiteljice stekao vlasništvo predmetne nekretnine, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev glede dijela nekretnine koji ne predstavlja cestu.

U odnosu na ostale žalbene navode pa tako da bi tužiteljica prvotno tražila utvrđenje prava vlasništva cijele nekretnine a potom dijela iste što da predstavlja preinaku, za navesti je da isto uređenje tužbenog zahtjeva sukladno rezultatima očevida ne predstavlja preinaku tužbe a sve i da se radi o preinaci, u tom slučaju nije potrebna suglasnost tuženika jer bi se radilo o objektivnoj preinaci tužbe koju sud može dopustiti ukoliko istu smatra oportunom za razrješenje prijepora među strankama (članak 190. stavak 2. ZPP-a) a što je ovdje zasigurno slučaj.

Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i jer je isti pravilno izračunat.

Slijedom naprijed iznijetog, valjalo je žalbu tuženika odbiti i potvrditi presudu u cijelosti temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 05. studenog 2015.