Broj: P-3388/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu Iris Klafurić-Buzov, u građanskopravnoj stvari tužitelja V. K. R., pok. B. zastupanog po Z. V. L. i Ž. V. u S., protiv tuženika O. H., zastupanog po punomoćniku D. R., odvj. u O., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. studenog 2015.god. u nazočnosti zamjenika pun. tužitelja M. J., odvjetničkog vježbenika u S., te u nazočnosti z.z. tuženika sa punomoćnikom, dana 15. prosinca 2015. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I.

O d b i j a  se kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje koji glasi:

 

1." Utvrđuje se da je tužitelj V. K. R. vlasnik nekretnine označene u zemljišnim knjigama kao čest.zem. 2928/18, koja je upisana u Z.U. 1466 K.O. H.."

2."Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude ishoditi upis prava vlasništva za cijelo na nekretnini iz točke l. ove presude."

3. "Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u roku od 15 dana."

 

II.

O d b i j a se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev, koji glasi:

 

1."Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 500.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe, pa do isplate."

2."Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka."

 

III.

Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 41.462,67 kuna.

 

Obrazloženje

 

U tužbi radi utvrđenja, prikazanoj ovom Sudu dana 27. listopada 2010.god. a u predmetu pod gornjim poslovnim brojem, navodi se da tužitelj već više od 200 godina, kao zakonit, istinit i pošten posjednik posjeduje zemljište zv. D. koje da se nalazi uz O. a koja nekretnina da je u zemljišnim knjigama označena kao čest.zem. 2928/18 i upisana u ZU 1466 K.O. H..

 

Međutim, tuženik da je kao vlasnik upisan na predmetnoj nekretnini.

 

Predmetna nekretnina da u naravi predstavlja pašnjak, sa svih strana ograđena suhozidom.

Tužitelj da predmetno zemljište koristi radi ispaše stoke a jednako da su postupali i njegovi prednici.

Posjed da nije pribavljen ni silom ni potajno te da tuženik nikada nije pokrenuo bilo kakav postupak protiv tužitelja u odnosu na predmetnu nekretninu.

 

Predmetni postupak je pokrenut jer da tuženik odbija dati tužitelju valjanu ispravu za uknjižbu njegovog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

 

Odgovorom na tužbu, osporen je tužbeni zahtjev.

Tužitelj da definitivno danas ne koristi utuženu nekretninu radi ispaše a koja nekretnina da je ranije bila uknjižena kao vlasništvo RH, izdvojena iz šumskogospodarske osnove i prenesena u vlasništvo tuženika.

Tužitelj da je svoju nekretninu koja graniči sa predmetnom, prodao tuženiku a prije sklapanja ugovora da je izvršena identifikacija šireg područja, kojom prilikom da tužitelj nije polagao nikakva prava na predmetnoj nekretnini.

Predloženo je odbijanje tužbenog zahtjeva jer da tužitelj nije dokazao stjecanje vlasništva utužene nekretnine.

 

Tijekom postupka, punomoćnik tužitelja postavio je podredni tužbeni zahtjev za isplatom sadržan u podnesku od dana 6.lipnja 2013.god. (list 62 spisa), kojem se tuženik usprotivio a iz razloga iznijetih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka.

 

Na okolnost navoda iz tužbe kao i navoda iz odgovora na tužbu, provedeni su slijedeći dokazi: pregledom ovosudnog Rješenja o nasljeđivanju od dana 9.ožujka 1968.god. osnovom kojeg je tužitelj proglašen nasljednikom iza umrlog oca B. K.-R. pok. T.; izvadka iz zemljišne knjige u kojem je tužena upisana vlasnikom predmetne nekretnine; saslušani su po strankama predloženi svjedoci; obavljen je očevid lica mjesta u svrhu identifikacije te spisu priložena skica premjeravanja ovlaštenog vještaka geodezije D. B. iz S. a također je pregledan Elaborat izrađen od strane tvrtke G. d.o.o. T. sa izviješćem o očevidu, razgraničenju i grafičkim prikazom granica posjeda katastarskih čestica položenih  u K.O. H. a na prostoru lokaliteta buduće gospodarske zone V. s..

 

Po okončanju glavne rasprave, zamjenici punomoćnika stranaka priložili su spisu trošak postupka.

 

U predmetu je odlučeno Djelomičnom presudom pod brojem P-869/10 od dana 16.srpnja 2013.god. na način da je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva prihvaćen osnovanim a o podrednom tužbenom zahtjevu odlučeno raspraviti po pravomoćnosti odluke na utvrđenje.

 

Međutim, povodom pravodobno izjavljene žalbe tuženika protiv gore navedene Presude, odlučio je Županijski sud u Splitu svojom Presudom i Rješenjem pod brojem Gžst-319/13-3 od dana 17.rujna 2014.god.

 

Presudom drugostupanjskog Suda preinačena je djelomična Presuda i odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tuženiku naloženo izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest.zem. 2928/18 ZU 1466 K.O. H., dok je Rješenjem ukinuta djelomična Presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik naznačene nekretnine pa je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.

 

Iz obrazloženja drugostupanjske Odluke proizlazi da je ovaj Sud pri rješenju spora pravilno primijenio tada važeća pravna pravila Općeg građanskog zakonika obzirom na činjenični supstrat na kojemu tužitelj temelji stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini koja je bila upisana kao društveno vlasništvo dao 6.travnja 1941.god.

Međutim, da nije prihvatljiv zaključak ovog Suda da je tužitelj, preko svojih prednika, stekao pravo vlasništva dosjelošću na cjelini predmetne nekretnine.

 

U nastavku postupka upućen je ovaj Sud, sukladno primjedbama iz ukidnog Rješenja utvrditi pravnorelevantne činjenice za odluku o tužbenom zahtjevu na utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

 

U ponovljenom postupku pod novim poslovnim brojem P-3388/15, tužitelj je ustrajao u vlasništvu cijele nekretnine oznake čest.zem. 2928/18 kao i podrednom tužbenom zahtjevu za isplatom a na način kako je to i naznačio podneskom zaprimljenim u spis dana 30.listopada 2015.god., kojem zahtjevu se tuženih usprotivio iz svih razloga iznijetih tijekom postupka.

 

Sud je u dokaznom postupku obnovio rezultate dokaza provedenih u postupku koji je prethodio pobijanoj odluci a od novih dokaza pregledan je Ugovor o kupoprodaji i predaji posjeda dijela predmetne nekretnine, geodetska skica i mapa te orthofoto snimka cjelokupne zone obuhvata GZ V. S., Uvjerenje Odjela te je ponovno obavljen očevid lica mjesta uz sudjelovanje novog vještaka geodezije iz S., I. M..

 

Po okončanju raspravljanja punomoćnici stranaka priložili su spisu trošak postupka.

 

Pažljivom analizom provedenih dokaza, u ovom ponovljenom postupku Sud je mišljenja da tužitelj nije s uspjehom dokazao svoje pravo vlasništva na cijeloj predmetnoj nekretnini.

 

Očevidom lica mjesta obavljenim dana 18.listopada 2011.god. nisu se mogli identificirati dijelovi čestica od kojih se sastoji prostor kojeg je pokazao tužitelju zbog izvođenja građevinskih radova na terenu, pa je naknadnim snimanjem terena i po kazivanju tužitelja utvrđenog spornog prostora u skici sudskog vještaka D. B. naznačena ukupna površina spornog prostora sastavljena od dijelova još osam katastarskih čestica.

 

Ponovnim očevidom lica mjesta obavljenim dana 7.srpnja 2015.god., predmet spora je promijenio u potpunosti vizuru, što je i razumljivo obzirom da se radi o gospodarskoj zoni, tako da tužitelj uopće nije ni mogao pokazati predmetnu nekretninu iz kojeg razloga Sud nije tražio od ovlaštenog vještaka izradu skice lica mjesta.

 

Od dokaza provedenih tijekom postupka, Sud je posebno cijenio iskaz nepristranog svjedoka M. J., koji je još u 2001.god. radio geodetska snimanja na terenu za definiranje obuhvata GZ V. S. u sastav kojih snimanja je ušla i predmetna nekretnina. Utvrđivao je stanje posjeda i vanknjižnog vlasništva temeljem stanja na terenu i kazivanju zainteresiranih osoba među kojima je bio i tužitelj, koji je sam pokazao posjed na terenu sukladno čemu je svjedok napravio geodetsku snimku, u grafičkom i pisanom obliku Elaborat koji je potpisao i sam tužitelj. Međutim, toga dana, 19.siječnja 2007.god. kada je izvršen očevid i geodetsko mjerenje, tužitelj, kao jedan od pristupjelih vlasnika i posjednika, nije pokazao kao svoje vlasništvo i posjed predmetnu nekretninu.

Pozvan opisati izgled cijelog prostora pri prvom dolasku na lice mjesta,svjedok je kazao da je cijeli prostor uglavnom pašnjak, prekriven niskim raslinjem te da su bili vidljivi ostaci suhozida što ukazuje na činjenicu da se možda nekada i posjedovao taj prostor.

Dokumentacijom dostavljenom po tuženiku potkrijepljen je iskaz ovog svjedoka iz čega se zaključuje o vjerodostojnosti njegovog iskaza.

 

Zakonski zastupnik tuženika, načelnik D. B., izrazio je čuđenje predmetnom tužbom podnijetom nakon tri godine od obavljenog očevida u 2007.god. kada je tužitelj na licu mjesta pokazao nekretnine koje je držao u svom posjedu i za koje je dobio naknadu otkupom od tuženika.

 

A. tužiteljevog iskaza, kao i iskaza većine preostalih saslušanih svjedoka, zaključuje se da su mještani tog zaseoka posjedovali određene nekretnine, koje su za potrebe gospodarske zone od njih otkupljene i isplaćena im je naknada.

 

Što se tiče predmetne nekretnine oznake čest.zem. 2928/18 upisane u ZU 1466 K.O. H., ista prema priloženom zemljišno-knjižnom izvatku  u naravi predstavlja pašnjak u površini od 64022 m2 a nakon obavljenog očevida  u 2011.god. i izvršenog snimanja te dostavljene skice mjerenja od 13.ožujka 2012.god. proizlazi da sporni prostor, u skici prikazan plavom bojom ima ukupnu površinu od 23979 m2 i da se sastoji još od osam katastarskih čestica te da dio sporne nekretnine označene kao čest.zem. 2928/18 ima površinu od 7265 m2.

 

U ponovljenom postupku, unatoč navodima iz obrazloženja drugostupanjske Odluke, tužitelj je ustrajao na stjecanju prava vlasništva na cjelini predmetne nekretnine, premda svojim iskazom, kao i iskazima svjedoka koje je na tu okolnost predložio, nije dokazao da su njegovi pravni prednici stekli dosjelošću pravo vlasništva na cijeloj nekretnini.

Ovo tim više kada se, kao novi dokaz pregledao Ugovor o kupoprodaji i predaji posjeda dijela predmetne nekretnine kojeg je tuženik zaključio sa trećim osobama i to: S. R., pok.M., A. R., pok. G. i P. R., pok. S. a u kojem Ugovoru je naznačeno da su te osobe u suposjedu dijela predmetne nekretnine koji je tuženik otkupio za razvoj gospodarske zone.

Nesporna činjenica da je tužitelju već isplaćen određeni novčani iznos s osnova otkupa, ne predstavlja dokaz o tužiteljevom pravu vlasništva na cijeloj predmetnoj nekretnini.

Naime, u dokaznom postupku je utvrđeno da je između stranaka postupka sklopljen Ugovor o kupoprodaji dijelova drugih nekretnina a to su one nekretnine koje je tužitelj pokazao kao svoje vlasništvo i posjed još 2007.god. kada je izvršen očevid i geodetsko mjerenje a s ciljem izdvajanja i formiranja građevinske čestice za potrebe buduće gospodarske radne zone.

 

Prema tome, obzirom na gore iznijeto, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke Presude.

 

Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

 

Tuženiku je priznat trošak postupka prema priloženom troškovniku od dana 02. studenog 2015. godine, a za slijedeće radnje obavljene po punomoćniku u osobi odvjetnika: za zastupanje na ročišta za glavnu raspravu održanu dana 13. ožujka 2015., 13. listopada 2015. godine i 02. studenog 2015. godine prihvaćeni su i dosuđeni iznosi od po 5.000,00 kuna. Zatraženi trošak s osnova obrazloženog podneska od dana 30. listopada 2015. godine u iznosu od 5.000,00 kuna, sud nije prihvatio iz razloga što u tom podnesku nisu iznijete nikakve nove činjenice različite od onih iznijetih za trajanja postupka, kao i u žalbi tuženika protiv pobijane I-stupanjske Odluke.

 

Tuženiku je priznat trošak putovanja na relaciji S.-O. u ukupnom iznosu od 12.348,00 kuna, cestarina (dva puta 286,00 kuna) u iznosu od 572,00 kuna,kao i iznos od 5.250,00 kuna s osnova izbivanja iz ureda (tri puta 7 satix25 bodova). Uračunat je i trošak PDV-a od 25%, tako da ukupan parnični trošak tuženika u ovom postupku, a kojeg je tužitelj u obvezi naknaditi, iznosi 41.462,67 kuna, a kako je i odlučeno točkom III. izreke Presude.

 

Trošak postupka odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i stvarno potrebnom trošku.

 

U Sinju, dana 15. prosinca 2015. godine