Broj: Gž-387/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Luke Grgata, kao suca izvjestitelja i Borisa Mimice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. HŽ Infrastruktura d.o.o. iz Zagreba, zastupanog po punomoćnici E. G., dipl. iur. kod tužitelja, 2. HŽ Putnički prijevoz d.o.o. iz Zagreba i 3. HŽ Cargo d.o.o. iz Zagreba, tužitelji 2. i 3. zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu S. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika. 1. J. M., iz Ž. i 2. M. M., iz Ž., zastupana po tuženiku 1., svom suprugu, sada oboje na adresi ..., S., radi predaje stana u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja 1. i o žalbi tužitelja 2. i 3., protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-538/14 od 15. siječnja 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2016.

p r e s u d i o   j e

Odbijaju se žalba tužitelja 1, te zajednička žalba tužitelja 2. i 3. kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je traže od suda da naloži tuženicima da tužiteljima predaju stana koji se nalazi u S., ..., površine od 30,12 m², koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice, jedne sobe, hodnika i WC  slobodan od osoba i stvari i naknade tužiteljima trošak postupka.

Žale se tužitelji pobijajući presudu u cijelosti iz svih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 14811, 25/13, 43/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači shodno navodima žalbe, ili istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

Žalba tužitelja 1. i zajednička žalba tužitelja 2. i 3. nisu osnovane.

Predmet ove parnice je tužbeni zahtjev tužitelja kako je to pobliže navedeno u izreci pobijane presude, odnosno prethodno u ovoj drugostupanjskoj odluci.

Prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama pa ju je moguće ispitati u smislu članka 365. stavka 2. ZPP.

U tijeku postupka prvostupanjski sud je, između ostalog, utvrdio:

- snimiti sa str. 3 iz prvostupanjske presude onaj dio koji je označen „snimiti“

Uvidom u Odluku o pokretanju postupka za davanje stanova zaposlenicima HŽ Čvorište Split, broj 440/99 od 14. lipnja 1999., utvrđuje se da je vršena raspodjela pet stanova, među kojima i stan u S., ... (predmetni stan) i da je dodijeljen M. B., a prema Listi prvenstva broj ... od 22. studenog 1999. pod rednim brojem ... naveden je J. M.

S obzirom na iznijeto, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, tuženici koriste predmetni stan bez valjane pravne osnove, pa bi se time ispunjavale pretpostavke iz članka 161. stavka 1. i članka 162. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), jer su tužitelji dokazali da su vlasnici predmetnog stana i da ga u posjedu drže tuženici bez valjane pravne osnove.

Međutim, upravo zbog okolnosti da se tuženik 1. nalazio na Listi prvenstva, upućuje da je tuženik 1. ispunjavao osnovne uvjet za dodjelu stana, ali mu stan nije dodijeljen samo iz razloga što prednik tužitelja nije u ono vrijeme imao toliko stanova na raspolaganje da bi i tuženiku bio dodijeljen stan.

Kada se činjenici da je tuženik 1. bio na Listi prvenstva za dodjelu stana, pridodaju i činjenice: da tuženici, skupa sa svoje troje djece, u istom stanu žive od 1994.; da obitelj tuženika sva svoj prava i obveze ostvaruju u Splitu; da tužiteljima predmetni stan nije od presudne važnosti u obavljanju poslova kojim se bave; da tužitelji trpe gotova neznatnu štetu, očito je, u ovom slučaju, da pravo tuženika (kao stanara) na poštivanje njihovog prava na dom ima jaču snagu nad pravom vlasnika (tužitelja) na povrat posjeda stana tužiteljima (članak 8 Konvencije Europske unije, koju Republika Hrvatska, kao članica EU, ima obvezu primjenjivati svom pravnom sustavu).

Dakako, ova presuda nije izravna pravna osnova na kojoj bi tuženici temeljili pravo na dodjelu predmetnog stana, ali im daje za pravo da stan koriste sve dotle dok se ne ispune pretpostavke koje bi išle u korist tužitelja za predaju stana.

Stoga ovaj drugostupanjski sud, uz iznijeto, i kako pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, u smislu članka 375. stavka 5. ZPP-a, prihvaća stajalište prvostupanjskog suda.

Budući je prvostupanjski sud odlučno činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio, i na isto pravilno primijenio materijalno pravo,  to navodima u žalbama nije dovedena u sumnju prvostupanjska presuda.

Zato je valjalo temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbe tužitelja 1., 2. i 3. kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 1. rujna 2016.