Broj: Rev 128/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Osnovne škole S. J. iz K., Republika Slovenija, zastupanog po punomoćnicima M. M. i D. B., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. & B. u Z., protiv tuženika G. U. B. d.o.o. P.,  zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u P., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3595/11-2 od 19. siječnja 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1517/10-34 od 12. rujna 2011., u sjednici održanoj 11. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Dopuna revizije tužitelja od 21. listopada 2013. odbacuje se kao nepravodobna.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom, faktičnom i neposrednom posjedu parkirališnog mjesta u sklopu apartmanskog naselja B. kraj P., i to u posjedu desetog po redu parkirališnog mjesta u istočnom parkirnom nizu u ulici ..., gledajući od sjevera odnosno od ulice M., dimenzija 2,645 x 4,90 m i površine 13m², koje se nalazi na kat. čest. 7901 k.o. V. te je na priloženoj karti naselja označeno brojkom 57, a na način da je tuženik po nepoznatim osobama tijekom ožujka 2010. nasilno onemogućio i ograničio pristup i korištenje predmetnog parkirališnog mjesta i to postavljanjem parkirališne rampe pa mu se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da se tužitelju omogući neograničen pristup i nesmetano korištenje predmetnog parkirališnog mjesta uklanjanjem postavljene parkirne rampe s navedenog parkirališnog mjesta te mu se ujedno zabranjuje svako takvo i slično smetanje ubuduće (točka I izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.560,00 kn (točka II izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.330,57 kn u cijelosti (točka III izreke).

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovan.

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj je 21. listopada 2013. neposredno ovom sudu dostavio i dopunu revizije uz koju je u privitku dostavio presliku rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2375/13-2 od 9. rujna 2013.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena, a dopuna revizije od 21. listopada 2013. nije pravodobna.

Predmet ovog spora je smetanje posjeda nekretnine.

Prema odredbi članka 443. stavak 4. ZPP-a protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP-a ako su ispunjeni uvjeti iz članka 400. ZPP-a. Dakle, u ovom predmetu dopuštena je samo tzv. izvanredna revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP-a.

Prema članku 382. stavak 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na temelju stavka 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnom slučaju tužitelj postavlja pitanje:

„Je li u konkretnom slučaju okolnost samog postavljanja tzv. čuvara parkinga na parkirališna mjesta u posjedu tužitelja u smislu odredbe čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izvršeno smetanje njegova posjeda?“

Revident navodi da je postavljeno pitanje važno za jedinstvenu primjenu i pravnu interpretaciju citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) sukladno kojoj pravo na zaštitu posjeda ima svatko koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, a sve iz razloga što nižestupanjski sudovi unatoč citiranoj zakonskoj odredbi istu tumače na način da pod smetanjem posjeda smatraju jedino čin oduzimanja posjeda, a ne već i samo uznemiravanje u posjedu.

Međutim, na ovakav način, ne pozivajući se na određene sudske odluke koje bi bile utemeljene na različitim pravnim shvaćanjima o naznačenom pitanju, tužitelj nije izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što je bio dužan prema izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 382. stavak 3. ZPP-a.

Prema tome, tzv. izvanredna revizija tužitelja ne ispunjava postupovnopravne pretpostavke (kumulativno) propisane člankom 382. stavak 2. i 3. ZPP-a o kojima ovisi dopustivost izvanredne revizije.

U skladu s navedenim, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 2. ZPP-a, u vezi odredbe članka 400. stavak 3. ZPP-a, reviziju tužitelja valjalo je odbaciti kao nedopuštenu.

Tužitelj je 21. listopada 2013. podnio dopunu revizije, što je znatno izvan roka od 30 dana propisanog odredbom članka 382. stavak 4. ZPP-a za podnošenje revizije (revizija podnijeta 30. ožujka 2012.), stoga je istu trebalo odbaciti kao nepravodobnu, na temelju odredbe članka 392.b stavak 1. ZPP-a, u vezi odredbe članka 400. stavak 3. ZPP-a.

Zagreb, 11. travnja 2017.