Broj: Rev 770/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja-protutuženika V. Š. (dalje: prvotužitelja) iz Republike Slovenije, S. D., drugotužitelja-protutuženika M. Š. (dalje: drugotužitelja) iz Republike Slovenije, M., trećetužitelja-protutuženika I. Š. (dalje: trećetužitelja) iz Republike Slovenije, M. i četvrtotužitelja-protutuženika S. Š. (dalje: četvrtotužitelja) iz R., M. koje zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u R., protiv prvotuženika-protutužitelja D. B.₁ (dalje: prvotuženika), drugotuženika-protutužitelja D. B.₂ (dalje: drugotuženika), trećetuženika-protutužitelja M. B. (dalje: trećetuženika), četvrtotužitelja-protutuženika V. B. (dalje: četvrtotuženika), petotuženice-protutužiteljice J. S. (dalje: petotuženice) i šestotuženika-protutužitelja E. S. (dalje: šestotuženika), svi iz J., koje zastupa punomoćnica A. V., odvjetnica u R., radi iseljenja i predaje u posjed te utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji prvotužitelja,  drugotužitelja i trećetužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2647/2011-2 od 19. rujna 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-95/09 od 18. lipnja 2010., u sjednici održanoj 24. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Revizija prvotužitelja  V. Š., drugotužitelja  M. Š. i trećetužitelja I. Š. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"I. Odbijaju se tužitelji s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se 1. do 6. tuženima da isele iz kuće i gospodarske zgrade koja se nalazi u J., ..., te da predmetne nekretnine koje su gruntovno označene k.č.br. 2658/3 kuća br. 29, štala i dva dvorišta, upisane u z.k.ul. 497, k.o. D., predaju u posjed tužiteljima slobodne od osoba i stvari, sve to u roku 15 dana.

Nalaže se 1. do 6. tuženima da tužiteljima naknade troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od 14% godišnje, koja teče od dana donošenja presude prvog stupnja do isplate u roku od 15 dana."

"2. Utvrđuje se da je 4-tuženik-protutužitelj B. V. iz J., ... stekao pravo vlasništva nekretnine k.č.br. 2658/3 u naravi kuća br. 29, štala i dva dvorišta, upisane u z.k.ul. 497, k.o. D., što su mu tužitelji-protutuženi dužni priznati te izdati ispravu podobnu za zemljišno-knjižni prijenos prava vlasništva s njihovih imena na ime 4-tuženika-protutužitelja, uz istodoban otpis predmetne katastarske čestice u novi z.k. uložak iste katastarske općine, sve u roku od 15 dana, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda.

3. Nalaže se tužiteljima da tuženicima nadoknade prouzročene parnične troškove u iznosu od 16.285,50 kn, sve u roku od 15 dana."

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli prvotužitelj, drugotužitelj i trećetužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da je podnose zbog pravnog pitanja o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo stav, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu imali različita shvaćanja. Predložili su reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, a odbiti protutužbeni zahtjev ili u cijelosti ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP)  propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora u ovom postupku koji se vodio povodom tužbe jest zahtjev tužitelja da sud naloži tuženicima iseljenje iz predmetnih nekretnina, pobliže određenih u izreci prvostupanjske presude te zahtjev za predaju nekretnine u posjed tužiteljima slobodne od osoba i stvari.

Četvrtotuženik-protutužitelj je postavio protutužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na toj istoj nekretnini što su mu tužitelji dužni priznati i izdati mu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige na ime četvrtotuženika-protutužitelja sa imena tužitelja.

Sudovi su primjenom odredbe čl. 28. st. 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 92/94, 74/95 i 57/96 – dalje: ZOVO), koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZVDSP) odnosno čl. 159. st. 2. i st. 3. ZVDSP ocijenili da je četvrtotuženik-protutužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na gore opisanoj nekretnini zbog čega je istovremeno primjenom odredbe čl. 161. st. 1. ZVDSP odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na toj nekretnini.

Odlučujući o dopuštenosti predmetne izvanredne revizije u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena. To stoga što je vijeće ovoga suda ocijenilo da revidenti u reviziji nisu određeno naveli pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) zbog kojeg su podnijeli izvanrednu reviziju niti su određeno naveli propise i druge važeće izvore prava koji se na njega odnose.

Naime da bi pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

Revizijski sud u postupku tijekom kojeg odlučuje povodom izvanredne revizije podnesene na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, nije ovlašten ispitivati jesu li sudovi pravilno primijenili materijalno pravo ili nisu u slučaju kad nisu kumulativno ispunjene zakonske  pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije propisane odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, odnosno kad revidenti u reviziji propuste određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose i/ili ne izloži razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema tome, u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. svibnja 2017.