Broj: Psp-9/16-13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Renati Marić-Ivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz S. B., ..., (OIB: ...), zastupan po punomoćnici J. B.-M., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika M. O. iz Š., ..., (OIB: ...), radi smetanja posjeda, VPS. 5.000,00 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 19. lipnja 2017. godine, u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja H. P., odvjetničkog vježbenika i tuženika osobno,  temeljem odredbe čl.335.st.4. Zakona o parničnom postupku, dana 28. srpnja 2017. godine, 

r i j e š i o   j e

I Utvrđuje se da je tuženik M. O. iz Š., ..., (OIB: ...), smetao tužitelja I. M. iz S. B., ..., (OIB: ...), u posljednjem mirnom posjedu nekretnina upisanih u zk.ul.br. 607 k.o. Šušnjevci na kč.br. 604/1 oranica u D. F. površine 919 čhv i posjedovnom licu broj 437 k.o. Š. na način da je traktorom s priključcima u više navrata orao poljoprivrednu površinu i uništavao zasijane usjeve.

II Tuženiku M. O. iz Š., ..., (OIB: ...), se zabranjuje svako tako ili slično smetanje i uznemiravanje posjeda tužitelja I. M. iz S. B., ..., (OIB: ...).

III Tuženik M. O. iz Š., ..., (OIB: ...), je dužan naknaditi tužitelju I. M. iz S. B., ..., (OIB: ...), troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je počev od 5.2.2016.g. vlasnik i posjednik nekretnine upisane u k.o. Š. zk.ul.br. 607, kč.br. 604/1 oranica u D. F. površine 919 čhv. Kupovinom predmetnog poljoprivrednog zemljišta tužitelj je stupio u posjed nekretnine i započeo s obrađivanjem na način da je zemljište priredio i na njemu posijao kukuruz. Samim stupanjem u posjed u tijeku ožujka 2016.g. tuženik je počeo s uznemiravanjem tužitelja zbog čega je tužitelj po punomoćniku dana 5.4.2016..g opomenuo i poslao obavijest i poziv za suzdržavanjem od takvih radnji. Tuženik ne želi prestati s radnjama uznemiravanja i ometanja posjeda tužitelja tako da je tužitelj dana 31.10.2016.g. bio primoran pozvati policiju kojom prilikom je utvrđeno da tuženik ore navedenu česticu što se i ponovilo dana 5.11.2016.g.  Zbog navedenog tužitelj predlaže da sud utvrdi smetanje posjeda te zabrani tuženiku takvo i slično smetanje i uznemiravanje.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da ga tužitelj nije opominjao da ne radi parcelu 604/1, nego da isti pokušava prikriti krivotvorenje svoje partnerice B. D. koja je istu parcelu prije 20 godina prisvojila i iznajmila M. T. koji ima farmu pilića u Š. M. T. je na tu parcelu više godina izvozio đubre od pilića i smeće, te kada više nije bilo mjesta za odlaganje đubra i smeća T. je otkazao D. najamninu. D. B. je javno nudila tko će okrčiti ovu parcelu koja je postala džungla korova da bi izbjegla kaznu radi okoliša. Ista je nudila parcelu F. J. iz Š. i S. T. iz S. B., obojica su ponudu odbila. Tuženiku je ponudila 2006.g. uz dogovor da zemlju okrči i radi dokle hoće. Kada je zemlju okrčio i dotjerao da se može obrađivati, do 2008.g. nije imao nikakve koristi, tek 2008.g. je posadio kukuruz, poslije berbe kukuruza je došla D. B. i zatražila da napusti zemlju bez naknade krčenja. Njezin zahtjev nije prihvatio pošto je bio prevaren, te je čuo od susjeda da ta zemlja nije njezino vlasništvo nego državno. U katastru je utvrdio da se zemlja vodi kao državno vlasništvo a u gruntovnici privatno i to vlasništvo K. M., K. M., L. i S. Dana 1.6.2014.g. D. B. ga je nazvala telefonom da je papirnato sredila vlasništvo i da će zemlju prodati. Isti dan mu je pokazala Darovni ugovor i to pred susjedom F. J.. Ugovor je sastavljen 31.5.2014.g. a po njemu D. D. koja živi u Srbiji daruje D. parcelu 604/1 koju je on okrčio. Za tu parcelu je tražila 10.000,00 kn, te se dogovorila sa I. M. da zemlju prepiše na njega. Istu zemlju je 12.4.2016.g. tanjurao a već je bila uzorana u 10.mjesecu 2015.g. 12.4.2016.g. pripremio je zemlju za sjetvu kukuruza, razbacao 350 kg gnojiva zubačom, zemlju usitnio i sve završio što su sve vidjeli D. i I. M. ali ga nitko nije opomenuo. Dana 14.4.2016.g. naručio je D. K. iz Š. da mu pripremljenu zemlju posije što je D. prihvatila. Kada je D. došao na pripremljenu zemlju došla je D., njena sestra Z., neki S. i R. B. iz Š. i spriječili D. K. da posije. D. K. je otišao a nije posijao. Dana 15.4.2016.g. on je posijao pripremljenu zemlju. Kada je završio sjetvu vraćao se kući, a na ulazu u farmu I. M. zaustavila ga policija i D. B.. Policajac J. Š. mu je rekao da ne ide na tu njivu dok se ne riješi sud, da neće ići niti I. M. a poslije mjesec dana S. T. mu je javio da I. M. tu njivu šprica, da je pošpricao posijani kukuruz sredstvom Total gdje je spalio njihov kukuruz i korov.

Očitujući se na takve navode tuženika tužitelj navodi da je postao vlasnik i posjednik sporne čestice kupoprodajom nekretnine od D. B. 5.2.2015g. a i sam tuženik navodi da je nastavio sa radovima na zemlji iako je bio saznanja da je zemlja prodana I. M.. Tužitelj je tuženika dopisom od 5.4.2016.g. po punomoćniku službeno obavijestio o prijenosu prava vlasništva iz razloga što se isti oglušio na sva pismena upozorenja. Kako ni nakon toga nije prestao sa činom smetanja posjeda tužitelj je bio primoran o činu smetanja posjeda obavijestiti policiju. Tužitelj je u lipnju 2016.g. obavijestio policiju o događaju u kojem je nepoznata osoba pretanjurala nasade kukuruza. Imao je saznanja da se radi o tuženiku ili osobi koja je po njegovom nalogu izvršila tanjuranje.

Među strankama je sporno da li je došlo do smetanja.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk.ul.br. 607 k.o. Š., PL 437 k.o. Š., potvrdu Policijske uprave Slav.Brod od 11.11.2016.g. (str.spisa 14, 16, 20, 26), uvid u spis Rz-2/15. Osim toga sud je saslušao stranke u svrhu dokazivanja, te svjedoke D. K., F. J., D. B., Z. E., R. B. i S. T..

Iz iskaza tužitelja I. M. proizlazi da je vlasnik kč.br. 604/1 k.o. Š., da je tu oranicu kupio od D. B. 5.2.2016.g., da je u posjed stupio u travnju 2016.g., a od veljače do travnja 2016.g. nije ništa radio na toj zemlji. Nije mu poznato tko je zemlju radio prije njega. U travnju je pošpricao korov, nakon toga počeo orati, tanjurati, te je posijao kukuruz i to početkom 5.mjeseca. Kada je kukuruz bio njemu do koljena tuženik je potanjurao kukuruz nakon čega je pozvao policiju. To je bilo više puta i više puta je zvao policiju.

Tuženik M. O. navodi da je zemlju kupio od B. D. 2016..g te da mu je ona ponudila da to okrči budući da ima veliki traktor. Dvije godine je uređivao tu zemlju, a 2008.g. je posijao kukuruz na toj zemlji, a ona mu je rekla da joj zemlju vrati jer će ona zemlju dati I. M., svom šefu. Raspitao se i čuo da je to državna zemlja te otišao u katastar te utvrdi da je to privatna zemlja od K., nakon što joj je to predočio ona ga nije više dirala i nastavio je raditi. 1.6.2014.g. zvala ga je telefonom i rekla da je zemlju papirnato riješila te ponudila da kupi zemlju za 10.000,00 što je odbio i pitao je što će biti s onim što je krčio i tanjurao tu zemlju. 2015.g. u jesen je poorao zemlju i uredio, te je ona rekla da je zemlja njena na što je upita tko će mu platiti oranje i krčenje. 12.4.2016.g. uzeo je tanjuraču i zemlju sam istanjurao, vidjeli su ga I. M. i D. B. ali mu nisu ništa rekli. Na zemlju je bacio 350 kg gnojiva te je pozvao K. da dođe sijati kukuruz na što se 14.4.2016.g. K. vratio sa zemlje, te rekao da je došla D. B. te da je rekla da je to njena zemlja, da ne može sijati. Ujutro 15.4. je uzeo sijačicu i otišao posijati kukuruz. Kada se vraćao kući policija ga zaustavila te ga pitala odakle smije sijati na tuđoj zemlji, a on je objasnio policajcima o čemu se radi. Policajac ga je upozorio da ne radi ništa na zemlji, a poslije toga je I. M. pošpricao posijani kukuruz Totalom i tada je kukuruz bio uništen. Policija je bila 15.4. a on nije išao na tu zemlju sve do 10.-tog mjeseca. Onda je vidio da korov ponovno raste, ali ga nitko nije tužio, te je ponovno očistio zemlju i ponovno krenuo orati da bi 31.10. policija ponovno došla. Tuženik navodi da je prvi puta saznao da je I. M. upisan kao vlasnik 15.4.2016.g. Kako ga nitko nije tužio on je ponovno orao tu zemlju i uređivao, a 12.11.2016.g. kako nije bilo nikakve tužbe on je ponovno potanjurao zemlju i htio saditi ječam. Tada je došla policija po njega i odvela ga u M., te su mu rekli da će biti u pritvoru dok ne bude sud.

Svjedok D. K. navodi da mu je poznato da je to bila državna zemlja, da je tuženi radio tu zemlju 2-3 godine, da ga je zamolio da posije kukuruz, a kada je došao na njivu D. mu je rekla da zemlju ne sije jer je prodala zemlju I. M..

F. J. navodi da ne zna kada je I. M. stupio u posjed te zemlje, ali da zna da je kupio većinu zemlje od D. B.. O smetanju posjeda zna samo po priči D. B.. Sjeća se da je M. rekao da će D. ako bude u cijelosti vlasnik predmetne zemlje zemlju napustiti, ali nije nego je zemlju i dalje radio i kada je ona postala vlasnik.

Svjedokinja D. B. navodi da je I. M. kupio od nje kč.br. 604/1 k.o. Š. te je odmah stupio u posjed te zemlje, sjeća se da je tuženiku dala da radi tu zemlju negdje 2012.g. a prije nje zemlju je radila sestra i šogor. 1981.g. je bila arondacija i ta zemlja je dodijeljena njenom ocu, radio je njen otac a zatim njena sestra koja se nakon smrti njene majke 2014.g. odrekla zemlje u njenu korist. Čim je postala vlasnica rekla je tuženom i tražila od njega da napusti posjed na što je on rekao da nema nikakvih problema. I. M. je kupio tu zemlju i imao je problem sa tuženikom budući da je tuženik počeo obrađivati tu zemlju. Bila je prisutna kada je K. došao obrađivati zemlju po nalogu O., ta da mu je pokazala papire. Kada je postala vlasnica M. O. je napustio posjed te zemlje, a kada je I. M. postao vlasnikom on je ponovno počeo obrađivati. Vlasnica je postala 2014.g. a M. prodaje 2016.g. U tom periodu O. je imao dva usjeva kukuruz, pšenice ili ječma i to je imao u dogovoru s njom. Obavijestila je tuženika da je prodala zemlju M..

Svjedokinja Z. E. navodi da je sestra od D. B., da je sa svojim suprugom radila tu česticu i živjela od te zemlje. Prije njih je radio njihov otac. Kada više nisu radili njena sestra D. B. je nasljednik te zemlje. O smetanju ne zna ništa.

R. B. svjedoči da je bio prisutan kada je D. B.  D. K. pokazala papir da je vlasnik zemlje, nakon čega se on pokupio i otišao sa zemlje. Sada je vlasnik zemlje I. M. a unazad 2-3 godine zemlju je radio M. O..

Svjedok S. T. navodi da su predmetnu zemlju obrađivale D. i njena sestra. D. se dogovorila sa M. O. da će obrađivati zemlju, a svjedok mu je pomogao kada je trebalo sasjeći korov. Tuženik je dotjerao zemlju za sadnju, te sijao kukuruz i ječam. I. i M. su bili dobri susjedi. Kada je Ilija kupio tu zemlju nije vidio da je išta radio na toj zemlji, dalje je radio M. O. koji je priređivao tu zemlju, posijao ječam i slično. Bio je prisutan kada je M. pozvao O. da dođe sijati na zemlji. Slučajno je otišao tamo te zatekao D., B. i S. a D. je mahala s nekim papirom nakon čega je D. otišao. Sutradan je na predmetnu zemlju došao sijati M. kukuruz, a poslije je došla policija. 

Uvidom u potvrdu Policijske uprave sud je utvrdio da je dana 15.6.2016.g. I. M. prijavio da je na njegovom posjedu uništen nasad kukuruza, te da je počinitelj 13.6.2016.g. uporabom traktora i priključaka tzv.tanjurače pretanjurao njivu površine 3.000 m2 na kojoj je bio zasijan kukuruz koji je iznikao do 30 cm, te je prijavio M. O.. Nadalje I. M. je ponovno prijavio 5.11.2016.g. da M. O. bez dozvole obrađuje njegovu zemlju i to kč.br. 604/1. I. M. ponovno prijavljuje da je od 1.6.2016.g. do 13.6.2016.g. nepoznati počinitelj uporabom traktora i priključaka pretanjurao njivu na kojoj je bio zasijan kukuruz. Nadalje, iz Potvrde Policijske postaje S. B. proizlazi da je 5.11.2016.g. I. M. zatekao O. kako bez dozvole obrađuje njegovu zemlju i to kč.br. 604/1.

Temeljem odredbe čl.441. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na dokazivanje činjenica, posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

Temeljem odredbe čl.22. st.1. Zakona o vlasništvu (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) u sporovima radi smetanja posjeda potrebno je utvrditi čin smetanja posjeda, narediti uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabraniti takvo i slično smetanje ubuduće.

U postupku je nesporno utvrđeno kako je upisani vlasnik predmetne parcele I. M., te kako je D. B. predmetnu kč.br. 604/1 k.o. Š. prodala tužitelju I. M. 5.2.2016.g.

Nesporno je utvrđeno kako je tuženik bio u posrednom posjedu predmetne zemlje, te da mu je D. B. zemlju dala da posjeduje. Ista navodi da čim je postala vlasnica zemlje tražila je od njega da napusti posjed zemlje. D. B. navodi da je I. M. kupio zemlju, te odmah stupio u posjed, te navodi da je to bilo 2016.g. Svjedoči da kada je postala vlasnica M. O. je napustio posjed zemlje, a kada je I. M. postao vlasnik on je počeo ponovno obrađivati zemlju.

Iz Potvrda Policijske uprave Brodsko-posavske proizlazi da je tužitelj prijavio tuženika da ulazi u posjed zemlje koja je u njegovom vlasništvu i to dana 13.6.2016.g., 5.11.2016.g., 1.6.2016.g. do 13.6.2016.g., te 21.11.2016.g.

Iz iskaza tuženika proizlazi da je isti dvije godine obrađivao zemlju, te da mu je još 2008.g. D. B. rekla da joj vrati zemlju je će ona istu zemlju dati svoj šefu I. M.. 1.6.2014.g. ga je zvala telefonom te ga upozorila da je zemlju papirnato riješila, a tuženik navodi da je u jesen 2015.g. poorao zemlju i uredio na što ga je ona upozorila da je zemlja njena. Dana 12.4.2016.g. uzeo je tanjuraču i zemlju istanjurao te su ga vidjeli I. M. i D. B. te je bacio 350 kg gnojiva na zemlju. Kada je rekao K. da mu posije kukuruz na predmetnoj zemlji 14.4.2016.g. isti se vratio sa zemlje te mu rekao da ne sije kukuruz jer je to njena zemlja. Usprkos tome on je uzeo sijačicu i otišao posijati kukuruz. Navodi da je policija bila 15.4.2016.g. te da nije išao na zemlju sve do 10-tog mjeseca 2016.g. Ponovno je očistio zemlju budući da ga nitko nije tužio te ponovno krenuo orati 31.10.2016.g. i tada je ponovno došla policija. Prvi put je saznao da je I. M. upisan kao vlasnik 15.4.2016.g. no kako ga nitko nije tužio on je ponovno orao tu zemlju i uređivao. 21.11.2016.g. potanjurao je zemlju i ponovno htio sijati ječam da bi ga tada policija odvela u M. ulicu.

Iz takvog navoda tuženika proizlazi da je isti bio upozoren od D. B. posjednice zemlje da joj vrati zemlju, što je on odbijao budući da je smatrao da ona nije vlasnica, a nakon što je postala vlasnica opet joj nije želio vratiti zemlju smatrajući da je zemlju poorao i uredio te uložio u istu, te da zbog toga ima prava na tu zemlju, a kada je prvi puta saznao da je I. M. vlasnik, to je bio 15.4.2016.g. ponovno je poorao tu zemlju budući da ga nitko nije tužio. Zadnji puta je potanjurao zemlju 21.11.2016.g. kada ga je policija odvela u M..

Iz iskaza D. B. proizlazi da je I. M. kupio zemlju 2016.g., te odmah stupio u posjed te zemlje.

M. O. usprkos činjenici da ga D. B. traži da mu vrati posjed zemlje i usprkos činjenici što je prema njegovom iskazu saznao da je I. M. vlasnik te zemlje 15.4.2016.g. i činjenici da ga je  policija upozorila 15.4.2016.g. da ne ide više na tu zemlju on ponovno ulazi i ore predmetno poljoprivredno zemljište.

Zbog navedenog sud smatra kako je nesporno utvrđeno da je isti smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine budući da je tužitelj I. M. kupio zemlju od D. B. 5.2.2016.g. te da je u travnju 2016.g. stupio u posjed te zemlje, pošpricao korov, počeo orati, tanjurati te posijao kukuruz. Prema navodima tužitelja tuženik je potanjurao kukuruz kada je kukuruz bio do koljena što potvrđuje i potvrda Policijske uprave Brodsko-posavske.

Iz svega navedenog nesporno je utvrđeno da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu kč.br. 604/1 na način da je traktorom s priključcima u više navrata orao poljoprivrednu površinu i uništavao zasijane usjeve zbog čega je sud isto utvrdio ovom presudom, te zabranio tuženiku takvo ili slično smetanje i uznemiravanje posjeda.

O pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, te zahtjevima za naknadu štete na koje tuženik ukazuje u odgovoru na tužbu i svom iskazu na glavnoj raspravi, sud nije raspravljao (čl.441. Zakona o parničnom postupku NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) jer je o istom isključeno raspravljati.

Zbog navedenog odlučeno je kao u točki I i II izreke ove presude.

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14).

Troškovi tužitelja iznose 2.500,00 kn, a odnose se na trošak zastupanja u postupku (jednokratna naknada Tbr.7.t.2. OT) u iznosu od 2.000,00 kn, trošak pdv-a u iznosu od 500,00 kn.

Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, sud je tuženom naložio plaćanje troškova tužitelju.

Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Slavonskom Brodu, dana 28. srpnja 2017. godine