Broj: Gž-1590/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vicka Prančića kao predsjednika vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Z. K. kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. R. pok. M. iz D., D. Š. K., koji je zastupan po punomoćniku A. K., odvjetniku u S., protiv tuženika O. D., T. dr. F. T., D., koji je zastupan po zakonskom zastupniku načelniku, a on po punomoćniku V. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-982/17 od 20. travnja 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 13. prosinca 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-982/17 od 20. travnja 2017.

Obrazloženje

Prvostupanjskom pobijanom presudom točkom I. izreke odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se spram tuženika da je tužitelj isključivi vlasnik dijela čest. zem. …/… K.O. D., u D. P. lica mjesta izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju K. Š. u S., rujan 2016., kao sastavnog dijela ove presude, označen kao lik D, obojan narančastom bojom, u površini od … m², pa se tužitelj ovlašćuje nakon što se prijavnim listom od navedene čestice formiraju zasebne katastarske čestice označenog oblika i površine, na temelju toga prijavnog lista i ove presude, uknjižiti svoje pravo vlasništva te nekretnine na ime tužitelja za cijelo, uz istovremeno brisanje za cijelo toga prava s imena tuženika, sve to bez daljnjeg sudjelovanja tuženika i u roku od 15 dana.“

Točkom II. naloženo je tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku parnični trošak odmjeren sa 2.500,00 kuna.

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) predlaže da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda ukine.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovna.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je isključivi vlasnik dijela čest. zem. …/… k.o. D. u dopuni. Prikaza lica mjesta izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju K. Š. u S. od 26. rujna 2009. u površini od …m², te ovlaštenje da nakon što se prijavnim listom od navedene čestice formiraju zasebne katastarske čestice označenog oblika i površine, i na temelju tog prijavnog lista i presude uknjiži pravo vlasništva tužitelja za cijelo uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika bez daljnjeg sudjelovanja tuženika.

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja ujedno i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrdio je da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je čest. zem. …/… nastala od čest. zem. …/… k.o. D. koja je bila upisana u ZU … kao … zk tijelo te da je 2009. pod poslovnim brojem Z-709/09  izvršena parcelacija čest. zem. …/…, u niz pod čestica između ostalog i čest. zem. …/…,

- da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnica za cijelo čest. zem. …/… k.o. D. upisana Općenarodna imovina pod upravom M. D. ,

- da je upis vlasništva O. imovine pod upravom M. D. na .. zk tijelo izvršen 1949. godine a prije toga je vlasnik bila upisana Porezna općina D.,

- da je temeljna čestica …/… k.o. D. na dan 16. listopada 1990. bila obuhvaćena šumsko-gospodarskim područjem,

- da tužitelj tijekom postupka nije dostavio dokaz da bi bio proveden postupak izdvajanja predmetne nekretnine iz šumsko-gospodarske osnove,

- da se nekretnina nalazi unutar građevinskog područja na dan 24. srpnja 1991.

Dakle, u trenutku kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. ("Narodne novine" broj 41/90-dalje ZID ZŠ) čestica se nalazila unutar građevinskog područja određenog prostornim planom.

Odredbom članka 6. ZID ZŠ bilo je odrađeno da su šume i šumska zemljišta na teritoriju RH, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, državno vlasništvo RH (izmijenjeni članak 18. Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 54/83, 32/87, 47/89, dalje u tekstu: ZŠ).

Dakle, šuma i šumsko zemljište koji se na dan stupanja na snagu ZID ZŠ 16. listopada 1990. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje postalo je na temelju samog zakona vlasništvo RH. U konkretnom slučaju predmetna nekretnina nalazila se u šumsko gospodarskoj osnovi te sukladno članku 17. ZŠ-a za predmetnu nekretninu nije proveden postupak izdvajanja iz šumsko-gospodarske osnove.

Dakle, pretvorba društvenog vlasništva nad šumama i šumskim zemljištima izvršena je citiranog dana te od toga dana šume i šumsko zemljište koje su tada bile u društvenom vlasništvu postalo vlasništvo RH, stoga se nakon toga bez obzira da li je došlo do promjene prostornih planova nije moglo mijenjati vlasništvo i status nekretnina – šuma  i šumskog zemljišta.

Prema tome pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužena nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.

Kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo to je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana  a prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari kao i odluci o troškovima postupka potvrđena temeljem odredbe članka 368. ZPP-a.

U Splitu 13. prosinca 2017.