Broj: Gž-2433/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marka Pribisalića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz R. S., OIB: … zastupane po punomoćniku J. D., odvjetniku u K. L., protiv tuženika B. V. iz S., zastupanog po punomoćniku H. A., odvjetniku u S., radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj PS-39/16 od 13. rujna 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj PS-39/16 od 13. rujna 2017.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da iseli iz stana broj 1, površine 59,27 m², položen u podrumu, zgrade u S., danas anagrafske oznake (ranije ...), sagrađen na čest. zgr. 4065 Z.U. 7962 k.o. S. te da taj stan slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici, sve u roku 15 dana.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 12.250,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 14. rujna 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Protiv presude žali se tuženik, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tuženika nije osnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kojim od tuženika traži da iseli iz stana broj 1, površine 59,27 m², položen u podrumu zgrade u S., anagrafske oznake, sagrađen na čest. zgr. 4065 Z.U. 7962 k.o. S. i da taj stan slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici.

Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

- da je iz rješenja Ureda državne uprave SD županije, Službe za imovinsko pravne poslove, Klasa: UP-I-942-04/00-01/04 Ur. broj: 2181-05-01/020-15-21 od 9. studenog 2015., razvidno da se tužiteljici daje u vlasništvo i posjed stan broj 1, površine 59,27 m², položen u podrumu, zgrade u S., danas anagrafske oznake (ranije ranije), sagrađen na čest. zgr. 4065 Z.U 7962 k.o. S., zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova zgrade i s odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta koje služi redovnoj uporabi zgrade,

- da je predmetno rješenje doneseno u postupku utvrđivanja naknade za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine,

- da je rješenje postalo pravomoćno 5. siječnja 2016., što proizlazi iz potvrde pravomoćnosti,

- da tuženik koristi predmetni stana bez valjanog pravnog osnova, što i proizlazi iz rješenja Ureda državne uprave SD županije, Službe za imovinsko pravne poslove, uplatnice na ime naknade za korištenje stana bez pravnog osnova za siječanj 2016., koju je sam tuženik dostavio u spis predmeta,

- da iz obrazloženja rješenja Ureda državne uprave SD županije proizlazi da tuženik koristi predmetni stan bez valjanog pravnog osnova i da nema status nositelja stanarskog prava,

- da je tuženik nepošteni posjednik predmetnog stana jer zna i mora znati da predmetni stan koristi bez pravnog osnova pa ga je dužan predati u posjed vlasniku stana,

- da tuženik sukladno odredbi članka 189. ZPP-a nije postavio protutužbeni zahtjev na ime troškova ulaganja u predmetni stan do zaključenja prethodnog postupka,

- da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana kojeg je stekla u trenutku pravomoćnosti rješenja Ureda državne uprave u SD županiji od 9. studenog 2015., odnosno 5. siječnja 2016.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da je tužiteljica dokazala sve pretpostavke za osnovanost vlasničke tužbe za predaju stvari: vlasništvo stvari, tuženikov posjed stvari bez valjanog pravnog osnova i identitet stvari, zbog čega je tužbeni zahtjev za predajom stvari predmetnog stana u cijelosti osnovan, sukladno članku 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV). Iz navedenih dokaza da proizlazi da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana koje vlasništvo je stekla u trenutku pravomoćnosti rješenja Ureda državne uprave S.- d. županije, Službe za imovinsko pravne poslove, Klasa: UP-I-942-04/00-01/04 Ur. broj: 2181-05-01/020-15-21 od 9. studenog 2015., odnosno 5. siječnja 2016., jer se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske odnosno konačnosti odluke druge vlasti ako što drugo nije određeno zakonom niti proizlazi iz cilja radi kojeg se odluka donosi, a sve sukladno odredbi članka 126. stavka 1. i 2. ZV-a. U konkretnom slučaju da se radi o kondemnatornom rješenju upravne vlasti, kojim je tužiteljici u upravnom postupku dat u vlasništvo predmetni stan pa je tužiteljica postala vlasnica istog u trenutku konačnosti tog upravnog tijela. Kako je upravno rješenje postalo pravomoćno i konačno, a tuženik bez valjanog pravnog osnova koristi predmetni stan, što i proizlazi iz obrazloženja rješenja upravnog tijela, to da je osnovan zahtjev tužiteljice za predaju stvari, a sukladno odredbama članka 161. stavka 1. i članka 162. stavka 1. ZV-a, dok tuženik tijekom postupka nije dokazao da ima pravo na troškove ulaganja u predmetni stan, obzirom da takav zahtjev do zaključenja prethodnog postupka nije postavio, niti je isti bio pošteni posjednik stvari.

Navedena činjenična utvrđenja kao i zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su ista utemeljena na sadržaju provedenog postupka, a izneseni žalbeni prigovori ne dovode ih u sumnju.

Dakle, ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pri tom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu, a na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio o tužbenom zahtjevu.

Naime, prema odredbi članka 161. stavka 1. ZV-a i članka 162. stavka 1. ZV-a, vlasnik stvari ovlašten je zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar bez valjanog pravnog osnova da mu tu stvar preda u posjed. Vlasničku tužbu protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar s uspjehom može podići samo onaj koji dokaže svoje pravo vlasništva i tuženikov posjed stvari. Vlasničkom zahtjevu za povrat stvari ima mjesta protiv svake one osobe koja posjeduje vlasnikovu stvar ako je posjeduje bespravno, jer ona takvim svojim posjedovanjem vrijeđa vlasnikovo pravo vlasništva te stvari.

Stoga, tužiteljica kao vlasnik prijeporne nekretnine, sukladno zakonskim odredbama članka 161. stavka 1. i članka 162. stavka 1. ZV-a, može tražiti predaju u posjed predmetne nekretnine slobodnu od osoba i stvari protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar bez pravne osnove u konkretnom slučaju protiv tuženika.

Naime, iz tijeka postupka nedvojbeno proizlazi da tuženik bez valjane pravne osnove drži predmetnu nekretninu u posjedu, što proizlazi iz obrazloženja rješenja upravnog tijela pa je osnovano prvostupanjski sud smatrao da su ispunjene zakonske pretpostavke za predaju predmetnog stana tužiteljici, a to su vlasništvo stvari, tuženikov posjed stvari bez valjanog pravnog osnova i identitet stvari, dok nisu osnovani navodi tuženika glede ulaganja u nekretninu, jer takav zahtjev nije ni postavio.

Nadalje, osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, tuženik se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu. Sudska ocjena dokaza, koju je činio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske odluke i izvedenih dokaza.

Po ocjeni ovog žalbenog suda, prvostupanjska odluka u svom obrazloženju je jasna i razumljiva, a žalbeni navodi tuženika predstavljaju ponavljanje onoga što je isti isticao tijekom prvostupanjskog postupka, o čemu pobijana presuda, kako je već navedeno, sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, a žalbenim navodima nije dovedena u sumnju

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, to je žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu po osnovi odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Splitu 17. siječnja 2018.