Broj: Kzz 25/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. A. i okr. V. M., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. u vezi s čl. 37. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11, 143/12; dalje u tekstu: KZ/97) odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 12. lipnja 2017. broj KZZ-DO-50/2017, podignutim protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. studenog 2016. broj K-731/16 i presuda Županijskog suda Zagrebu od 28. veljače 2017. broj Kž-114/17, u sjednici održanoj 31. kolovoza 2017.,

p r e s u d i o   j e

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. studenog 2016. broj K-731/16 i presuda Županijskog suda Zagrebu od 28. veljače 2017. broj Kž-114/17 povrijeđen zakon u odredbi čl. 468. st. 1. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08)  u vezi s čl. 257 st. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 145/13) u korist okr. M. A. i okr. V. M.

Obrazloženje

Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. studenog 2016. broj K-731/16 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2017. broj Kž-114/17 na temelju čl. 452 toč. 1. ZKP/08 odbijena je optužba protiv okr. M. A. i okr. V. M. da bi počinili kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. u vezi sa čl. 37. KZ/97.

Protiv ove pravomoćne presude Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u odredbi čl. 468. st. 1. toč. 6. ZKP/08 u vezi s čl. 257. st. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 145/13; dalje u tekstu: ZIDZKP/13) s prijedlogom da se utvrdi postojanje ove povrede. Državni odvjetnik smatra da odredba čl. 257. ZIDZKP/13 „ovlašćuje i obvezuje općinski sud da mjerodavno odluči u kaznenom predmetu i za kazneno djelo koje se zbog primjene blažeg zakona treba pravno označiti kao neko od kaznenih djela iz čl. 19.c st. 1. podtočke d) Zakona o kaznenom postupku/08, pa tako i za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona/11.“

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Iz sadržaja prvostupanjske presude razvidno je da je protiv okr. M. A. i okr. V. M. pred općinskim sudom vođen kazneni postupak zbog kaznenog djela poticanja na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u vezi sa st. 1. alineja 6. KZ/97. Ispitujući postojanje pravnog kontinuiteta taj sud je ocijenio da se predmetno kazneno djelo može podvesti pod kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11, da je novi zakon (KZ/11) za oboje okrivljenika blaži, ali da je prema čl. 19.c toč. 1.d) ZKP/08 za suđenje u prvom stupnju za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11 predviđena nadležnost županijskog suda. Stoga je prvostupanjskom presudom, zbog stvarne nenadležnosti, optužba odbijena, koju odluku je kao pravilnu i zakonitu ocijenio sud drugog stupnja odbivši žalbe državnog odvjetnika i okr. M. A.

Međutim, u pravu je državni odvjetnik da je smisao čl. 257. st. 6. ZIDZKP/13 u ovlasti općinskog suda da meritorno dovrši postupak kada se radi o kaznenom djelu za koje je bio stvarno nadležan suditi „u trenutku podizanja optužbe“, neovisno o tome što se kriminalna djelatnost iz te optužnice, zbog primjene čl. 3. KZ/11 ima označiti kaznenim djelom iz kataloga djela u čl. 19.c toč. 1.d) ZKP/08 za koja je inače propisana nadležnost županijskog suda. Prema tome, upravo odredba čl. 257. st. 6. ZIDZKP/13 daje ovlast općinskom sudu da provede i dovrši postupak za ono kazneno djelo iz nadležnosti višeg suda koje je predviđeno u čl. 19.c toč. 1.d) ZKP/08, a koje stanovište je već izraženo u odlukama ovog suda (Kzz-13/16, Kzz-24/17).

Slijedom navedenog, kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan jer je u pravomoćnoj presudi u korist okrivljenih ostvarena povreda zakona iz čl. 468. st. 1. toč. 6. ZKP/08 u vezi s čl. 257. st. 6. ZIDZKP/13, trebalo je, na temelju čl. 513. st. 2. ZKP/08, ne dirajući u pravomoćnu odluku samo utvrditi postojanje ove povrede.

Zagreb, 31. kolovoza 2017.