Broj: Kžzd-61/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Zdravka Pintarića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Jasminke Tvarog, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. M., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17  – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Kovm-64/16-6 od 24. studenoga 2016., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog Z. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog okrivljenog Z. M. za izdvajanje iz spisa zapisnika od 9. rujna 2016. sa snimkom ispitivanja svjedoka mldb. J. M., kao neosnovan.

              Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po branitelju Z. V., odvjetniku iz V. zbog bine povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

              U smislu čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je spis vratilo uz pismeno očitovanje broj KŽ-DO-521/16 od 23. prosinca 2017.             

              Žalba  nije osnovana.

              Okrivljenik pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 s tvrdnjom da je izreka pobijanog rješenje proturječna razlozima, da u rješenju nisu u cijelosti navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da su ti razlozi nejasni i proturječni, međutim navedeno žalbeno pobijanje ničim ne konkretizira niti argumentira. Stoga je u pogledu žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nije počinjena bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, niti u smislu kako se to sugerira žalbom, s obzirom da pobijano rješenje sadrži jasne, neproturječne i opširne razloge, zbog čega sud prvog stupnja smatra da se ne radi o nezakonitom dokazu, koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud, s time da izreka pobijanog rješenja korespondira sa razlozima.

              Također, nije u pravu okrivljenik kada u okviru preostalih istaknutih žalbenih osnova pobija rješenje s bitnom tvrdnjom da je neprihvatljivo stajalište suda prvog stupnja, kako unatoč tome što je iskaz mldb. oštećenog J. M. pribavljen na dokaznom ročištu uz povredu odredaba kaznenog postupka, nije riječ o nezakonitom dokazu. Kod toga žalitelj ističe da nisu bile ispunjene pretpostavke za održavanje dokaznog ročišta s obzirom da na isto nije pozvan okrivljenik i njegov branitelj, što je protivno čl. 237. st. 1. ZKP/08, zbog čega se iskaz pribavljen na dokaznom ročištu ne može upotrijebiti u daljnjoj fazi postupka, jer bi se time povrijedilo pravo okrivljenika da aktivno sudjeluje u postupku.

              Suprotno citiranim žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju s jasnim i opširnim razlozima obrazložio zbog čega zapisnik od 9. rujna 2016. sa snimkom ispitivanja mldb. oštećenog J. M., na dokaznom ročištu kod suca istrage, nije nezakoniti dokaz, koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud, a koje okrivljenik svojim ranije navedenim žalbenim razlozima ničim nije doveo u pitanje, te se stoga okrivljenik radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge iznijete u pobijanom rješenju. Žalitelju valja samo nadodati da su sukladno čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08 nezakoniti dokazi oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ZKP/08. Dakle, da bi dokaz bio nezakonit nije dovoljno da je pribavljen povredom odredaba kaznenog postupka, već je potrebno da je u ZKP/08 izričito i propisano da je zbog toga nezakonit. Sukladno navedenom, činjenica da je predmetni zapisnik sa snimkom ispitivanja mldb. oštećenog J. M. pribavljen na dokaznom ročištu kršenjem čl. 237. st. 1. toč. 2. i čl. 238. st. 2. ZKP/08, jer okrivljeniku i branitelju nije omogućeno prisustvovanje dokaznom ročištu, premda su imali pravo prisustvovati istom, taj dokaz ne čini nezakonitim iz razloga što ni jednom odredbom ZKP/08 nije propisano da je dokaz nezakonit ukoliko okrivljeniku i branitelju nije omogućeno prisustvovanje dokaznom ročištu. Činjenica da okrivljeniku i branitelju nije omogućeno prisustvovanje dokaznom ročištu ima samo utjecaj na dokaznu snagu tako pribavljenog dokaza, kako je to s valjanim razlozima obrazložio sud prvog stupnja, te se žalitelj i u tom dijelu upućuje na razloge iznijete u pobijanom rješenju.  

              Zbog navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika, a kako je ovaj sud oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrdio da je pobijano rješenje donijeto od stvarno nadležnog i ovlaštenog tijela, te da na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu te je stoga temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješeno kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 12. prosinca 2017.