Broj: Kž 12/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. M. S., zbog kaznenog djela iz članka 230. st. 2. KZ/11 i dr., odlučujući o žalbi os. M. S., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. studenog 2017. br. Kv-I-241/17, u sjednici održanoj 06. veljače 2018.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba os. M. S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), preinačio pravomoćne presude u odluci o kazni i to pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu od 01. prosinca 2015. br. K-65/15, potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. ožujka 2016., br. I Kž-58/16, kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela teške krađe, iz čl. 229. st. 1. KZ/11 i pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu od 04. ožujka 2016. br. K-4/16, preinačenu u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. kolovoza 2016. br. I Kž-324/16, kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, zbog počinjenja kaznenih djela razbojništva, iz čl. 230. st. 2. KZ/11, te je na temelju istih zakonskih odredbi uz primjenu čl. 51. KZ/11, os. M. S. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci, u koju je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne od 20. veljače 2015. do 18. lipnja 2015. i od 14. srpnja 2016., pa nadalje.

Protiv te presude žalbu je podnio os. M. S. putem branitelja I. S. i N. M., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

              Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vratila je spise koji su joj dostavljeni u smislu odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima žalitelja da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 2. ZKP/08 time što su suci I. T. i G. M. G., prije donošenja pobijane presude sudjelovali i u donošenju presuda koje su sada, pobijanom presudom preinačene u odluci o kazni, pa da su se sukladno odredbi čl. 35. st. 1. toč. 5. ZKP/08, morali izuzeti, navedena povreda nije počinjena jer bi isti suci mogli sudjelovati u donošenju odluke i da je proveden jedinstveni postupak primjenom odredbi o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela počinjena u stjecaju, pa nije bilo zapreke da sudjeluju i u donošenju pobijane odluke kojom su odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne primijenjene naknadno, sukladno odredbi čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08. Uostalom, žalitelj posve zanemaruje odredbu čl. 505. st. 3. ZKP/08, koja ne isključuje da suci, koji su sudjelovali u donošenju presude u prijašnjem postupku, sudjeluju pri rješavanju zahtjeva za obnovu po čl. 498. ZKP/08, a o takvom se zahtjevu upravo ovdje radi.

Nije osnovana niti žalba osuđenika podnesena zbog odluke o kaznenoj sankciji, jer suprotno navodima žalitelja, sud je kod odmjeravanja nove jedinstvene kazne uzeo u obzir sve okolnosti koje su u predmetnim presudama u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11 utjecale na vrstu i visinu kazne, pa je tako kao olakotno cijenjeno priznanje počinjenih kaznenih djela i izraženo kajanje i žaljenje, dosadašnja neosuđivanost, mlađa životna dob (star 28 godina), izražena spremnost da oštećenicima naknadi pričinjenu štetu, dok istovremeno nije utvrđeno postojanje otegotnih okolnosti, a vodio je računa i o odredbi čl. 51. st. 1. KZ/11.

Budući da žalba os. M. S. iz navedenih razloga nije osnovana, valjalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 482. ZKP/08.

Zagreb, 06. veljače 2018.