Broj: Kž 107/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buga Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog E. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenog protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 16. veljače 2018. broj Kov-5/18 (Kov-4/18), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog E. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog E. B. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. i kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni E. B. po braniteljici Z. S.-K., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da ga se pusti odmah na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja za svoju je oduku dao jasne, određene i potpune razloge, pa u pobijanom rješenju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u uvodu žalbe upire žalitelj. Naime, žalbene tvrdnja okrivljenika o izostanku pretpostavki za primjenu istražnog zatvora, u stvari predstavljaju prigovore činjenične naravi.

Međutim, neosnovane su i žalbene tvrdnje kojima okrivljenik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio da protiv njega i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz podignute optužnice i dokaza, pobliže navedenih u pobijanom rješenju, na kojima se optužnica temelji. Kraj takvog stanja stvari, žalbeni prigovori okrivljenika da su iskazi svjedoka nevjerodostojni nisu odlučni, jer će se o takvim prigovorima voditi računa u daljnjem tijeku postupka, prilikom odlučivanja o postojanju ili nepostojanju okrivljenikove kaznene odgovornosti.

Neosnovano žalitelj osporava i postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., s obzirom na protek vremena od ranijih uvjetnih osuda, smatrajući k tome da je njegov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru ostvario svoju svrhu. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da ranija okrivljenikova osuđivanost za kaznena djela s elementima nasilja (nasilničko ponašanje, tešku tjelesnu ozljeda i tjelesnu ozljeda), neovisno o vrsti kaznene sankcije i proteku vremena, povezana s vrstom i načinom počinjenja sada mu inkriminiranog kaznenog djela, nedvojbeno upućuje na zaključak o postojanju predvidive i realne opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika, zbog koje je nužna daljnja primjena protiv njega mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Takav zaključak tim više je opravdan ako se ima u vidu da su odnosi okrivljenika i žrtve (brata okrivljenika) poremećeni zbog neriješenih imovinskih odnosa, a da je, osim toga, okrivljenik ranije osuđen i zbog počinjenja kaznenog djela uništenja i oštećenja tuđe stvari na štetu svoga brata, kao i da se prema nalazu vještaka psihijatra radi o dugogodišnjem alkoholičaru, aktualno u fazi apstinencije, kojem su dijagnosticirane trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih događaja i koji se liječi od posttraumatskog stresnog poremećaja. Kraj takvog stanja stvari, i ovaj drugostupanjski sud zaključuje da dosadašnji boravak okrivljenika u istražnom zatvoru u trajanju od nešto više od tri mjeseca, ne predstavlja povredu načela razmjernosti, s obzirom na težinu inkriminiranih mu kaznenih djela (prije svega pokušaja ubojstva), kaznu koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebu određivanja i trajanja istražnog zatvora.

Također, protivno daljnjim žalbenim prigovorima, s obzirom na značaj svih izloženih okolnosti, i to prije svega činjenicu da se radi o poremećenim odnosima između braće koji žive na istoj adresi, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv okrivljenika za sada jedina prikladna mjera za ostvarenje svrhe tog zatvora i da se svrha tog zatvora ne može ostvariti drugim blažim mjerama.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. ožujka 2018.