Broj: Kž 135/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. S., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 5. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 6. ožujka 2018. broj Kov-7/18-6, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. ožujka 2018.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog I. S. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, nakon podignute optužnice protiv optuženog I. S., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 5. u vezi s člankom 34. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) te je određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, ali ne dulje od rokova propisanih u članku 133. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. S. po branitelju, odvjetniku B. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika odmah pusti na slobodu.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu optuženik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije određeno i potpuno obrazložio postojanje, kako opće, tako i posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega, kao i da nije iznio razloge nemogućnosti primjene blažih mjera, upirući time na ostvarenje bitne postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
Naime, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svoju odluku je potom valjano i dostatno obrazložio. Također, prvostupanjski je sud valjano i dostatno obrazložio zašto smatra da mjeru istražnog zatvora u konkretnom slučaju nije prihvatljivo zamijeniti blažim mjerama, odnosno predloženim mjerama opreza.
Niti ispitivanjem prvostupanjskog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Nije u pravu optuženik kada osporava postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora navodeći da se zaključak o postojanju osnovane sumnje temelji za sva tri terećena mu kaznena djela samo i isključivo na iskazu oštećenice koja je s optuženikom očito u nekakvoj bliskoj vezi.
Protivno tim žalbenim tvrdnjama, odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je ovaj optuženik počinio terećena mu kaznena djela, proizlazi i iz brojnih ostalih dokaza na kojima se temelji podignuta, sada potvrđena optužnica, a koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijanog rješenja, čime je ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. protiv tog optuženika.
Protivno daljnjim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud produljio mjeru istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv optuženika.
Okolnosti koje i nadalje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela kod optuženog I. S. i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje s obzirom na način počinjenja kaznenih djela za koja se optuženik tereti, dinamiku prijavljivanja kaznenih djela od strane oštećenice odmah po njihovom počinjenju i optuženikovu raniju višestruku osuđivanost, između ostalog i za kazneno djelo ubojstva. Naime, prema činjeničnom opisu potvrđene optužnice, optuženik je osnovano sumnjiv da je oštećenici nenadano prišao s leđa, stegnuo je rukama oko vrata da nije mogla vikati, naredio joj da otključa vrata i uđe u kuću kroz hodnik ju ugurao do dnevnog boravka, gdje ju je odgurnuo na krevet, legao se na nju i stezao joj vrat do malaksalosti, nakon čega ju je silovao i naredio joj da se otušira, a kada je ona to odbila i rekla da će sve prijaviti policiji, pokušao je lišiti života gušenjem, nakon čega se oštećenica iz straha otuširala, a optuženik je na odlasku zaprijetio ubojstvom nje i njene kćeri ako događaj prijavi policiji.
Ovakvo bezobzirno i brutalno postupanje, iz kojeg proizlazi visok stupanj optuženikove kriminalne volje i upornosti, pravilno je prvostupanjski sud doveo u vezu s rezultatima psihijatrijskog vještačenja optuženika iz kojeg proizlazi da on ima značajne psihičke smetnje u smislu disocijalnog poremećaja ličnosti i posttraumatskog stresnog poremećaja, koje smetnje su trajne i značajno utječu na smanjenje njegovog funkcioniranja, uz ovisnost o psihoaktivnim tvarima i psihoorganski sindrom uzrokovan njihovim uzimanjem.
Imajući, dakle, na umu sve navedeno na strani optuženika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, postoje one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na realnu i konkretno predvidivu bojazan da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.
Stoga je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja realne i predvidive opasnosti od ponavljanja djela utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, kako to valjano obrazlaže i prvostupanjski sud, a također nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti, cijeneći dosadašnje trajanje istražnog zatvora, težinu počinjenih kaznenih djela i očekivanu kaznu.
Budući da žalbenim navodima optuženog I. S. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. ožujka 2018.
