Broj: Kž 137/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 7. veljače 2018. broj K-71/17, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 23. ožujka 2018.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog D. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi D. B. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. i na temelju tih odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet godina i osam mjeseci, na temelju članka 123. stavka 3. u vezi s člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. B. te je odlučeno da na temelju tog rješenja istražni zatvor može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. B. po branitelju, odvjetniku K. Š., iz svih zakonskih razloga, s prijedlogom da se "poništi rješenje o produljenju istražnog zatvora i ukine istražni zatvor".
Žalba nije osnovana.
Naime, nepravomoćnom presudom od 7. veljače 2018., prvostupanjski je sud optuženog D. B. proglasio krivim za kazneno djelo protiv imovine –razbojništva u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 230. stavku 2. u svezi st. 1. KZ/11. te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od pet godina i osam mjeseci.
Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, a potom valjano obrazložio da je ispunjen zakonski uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. B., obrazlažući zakonsku osnovu iz članka 123. stavka 2. ZKP/08., iako je u izreci rješenja pogrešno naveo da se isto donosi na temelju članka 123. stavka 3. ZKP/08.
Naime, člankom 123. stavkom 2. ZKP/08. propisano je da će se pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv optuženika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna.
Imajući na umu da je u konkretnoj situaciji nepravomoćnom presudom optuženi D. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet godina i osam mjeseci, sud prvog stupnja bio je obvezan produljiti istražni zatvor protiv njega po navedenoj osnovi. Stoga, žalbeni prigovor da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru već godinu dana i da bi mu preostalo manje od pet godina zatvora za izdržati, nema utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tome nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 23. ožujka 2018.
