Broj: Kž 129/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. I. R., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 6. prosinca 2017. godine, br. Kov-80/17, u sjednici održanoj 4. travnja 2018. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu, rješenjem od 6. prosinca 2017. godine, br. Kov-80/17, je na temelju čl. 355. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) obustavio kazneni postupak protiv okr. I. R. (osobni podaci kao u pobijanom rješenju) zbog kaznenih djela označenih pod toč. 1. i 2. optužnice broj K-DO-108/04 od 28. kolovoza 2017. godine, iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 u svezi čl. 87. st. 29. KZ/11, u odnosu na kazneno djelo označeno pod toč. 1. i u svezi sa čl. 3. st. 1. toč. 9., a u odnosu na kazneno djelo iz toč. 2. i u svezi sa čl. 3. st. 1. toč. 3. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenog djela iz procesa pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine" broj 57/11.), a kažnjivo po čl. 246. st. 2. KZ/11, a sve uz primjenu čl. 51. KZ/11.

 

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na temelju čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 nalazeći da je izreka pobijanog rješenja proturječna njegovim razlozima i navodeći da iz izreke proizlazi da je postupak obustavljen na temelju čl. 355. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 u svezi čl. 3. st. 1. toč. 9. odnosno čl. 3. st. 1. toč. 3. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, dok iz obrazloženja da proizlazi da sud ovakvu pravnu kvalifikaciju ne prihvaća i da smatra kako iz činjeničnog opisa izreke optužnice proizlazi da je riječ o kaznenim djelima iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11, za koje je nastupila zastara kaznenog progona.

 

Protivno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenom navedenu postupovnu povredu, budući je prvostupanjski sud pravilno obustavio kazneni postupak za kaznena djela iz optužnice i u obrazloženju je naveo iz kojih razloga smatra da pravna kvalifikacija po Zakonu o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije ne opstoji, odnosno ne proizlazi iz činjeničnog opisa. Podredno je obrazloženo i da zbog nastupjele zastare kaznenog progona nema uvjeta za vođenje kaznenog postupka za kaznena djela iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 na što je sve optužno vijeće bilo ovlašteno u postupku ispitivanja optužnice.

 

Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koju ističe državni odvjetnik u žalbi, kao niti povreda kaznenog zakona iz čl. 469. st. 1. toč. 3. ZKP/08 koju državni odvjetnik nalazi u navodu da nije nastupila zastara kaznenog progona, s obzirom na pravnu kvalifikaciju iz optužnice i s obzirom na čl. 81. st. 2. KZ/11 iz koje odredbe proizlazi da kazneni progon ne zastarijeva za kaznena djela koja ne zastarijevaju po Ustavu Republike Hrvatske.

 

Kako prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio pravnu kvalifikaciju iz optužnice, da bi se radilo o kaznenim djelima ratnog profiterstva, nisu ostvarene gore navedene žalbene osnove, a ni činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno.

 

Nakon što je istraga u ovom kaznenom predmetu vođena za kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ/97 i zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ/97, državni odvjetnik u izmijenjenoj optužnici od 28. kolovoza 2017. godine, br. K-DO-108/04 mijenja činjenični i pravni opis kao i pravnu kvalifikaciju kaznenih djela, stavljajući optuženiku na teret kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. u svezi čl. 87. st. 29. KZ/11, u odnosu na kazneno djelo iz toč. 1. i svezi čl. 3. st. 1. toč. 9., a u odnosu na kazneno djelo iz toč. 2. i u svezi čl. 3. st. 1. toč. 3. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije.

 

Da bi podveo navedena kaznena djela pod ovaj Zakon, državni odvjetnik u činjenični opis dodaje navod "nakon što je tijekom procesa privatizacije društvenih poduzeća 10. srpnja 1992. godine stekao udjele u vlasništvu TD T. Z. d.o.o. sa sjedištem u Z., te kao vršitelj dužnosti direktora tog trgovačkog društva, dana 19. prosinca 1995. godine zaključio ugovor o kreditnom poslovanju s inozemstvom" … međutim, optuženika se ne tereti za navedene radnje, pa djela nisu počinjena u procesu pretvorbe i privatizacije.

 

Naime, optuženika se tereti da je 14. siječnja 1997. godine, zaključio kao fizička osoba ugovor o kupoprodaji nekretnina i da je opisanim transakcijama isplatio dio kupoprodajnog iznosa od 7,080.000,00 kn sredstvima TD T. Z. d.o.o., iz dobivenog kredita od 4,849.700,00 DEM namijenjenih za investicije u to trgovačko društvo (toč. 1. izreke), odnosno 2. veljače 1996. godine dao nalog da se iz istih sredstava isplati iznos od 3,648.303,00 kn TD V. I. M., iako za to nije bilo osnova.

 

Dakle, djela su počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja koja je započela 15. siječnja 1996. godine, a završila 15. siječnja 1998. godine međutim, osnovano prvostupanjski sud ne prihvaća da bi se navedena kaznena djela mogla povezati s tom činjenicom, na čemu ustrajava državni odvjetnik u žalbi.

 

Mirna reintegracija se odnosila na proces povratka okupiranih područja Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, pa s obzirom da su djela počinjena u Zagrebu, neprihvatljiva je žalbena tvrdnja da se Republika Hrvatska pretežno bavila reintegracijom društvenih i gospodarskih struktura od školstva, zdravstva, prometne, komunikacijske i komunalne infrastrukture pa da su se stoga smanjenim intenzitetom odvijale aktivnosti općeg nadzora nad zakonitosti i postupanja osoba koje su pretvorbom stekle vlasništvo.

 

Kako je već ranije rečeno optuženika se ne tereti za kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, a sama činjenica da su djela počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ne opravdava kvalifikaciju iz optužnice, jer se radi o "klasičnim" kriminalnim postupanjima, kako ih opravdano tretira prvostupanjski sud i ista nisu rezultat iskorištavanja stanja u kojem se nalazila Republika Hrvatska u vrijeme počinjenja djela.

 

Neosnovano se državni odvjetnik poziva i na nesrazmjer imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima, jer kada bi se i prihvatilo da se radi o "nesrazmjernosti", ostvarene imovinske koristi, ista nije rezultat svjesnog iskorištavanja ratnog stanja odnosno mirne reintegracije, jer nije ostvarena na teret ili na štetu materijalnih uvjeta života stanovništva u ratu, gospodarskih potencijala društva odnosno na teret ili na štetu državne imovine odnosno drugih imovinskih interesa ili probitaka države u ratu, koje kriterije je naznačio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-4149/2014 od 24. srpnja 2015. godine.

 

Osnovano prvostupanjski sud ne prihvaća i da bi se radilo o "nesrazmjernosti" imovinske koristi koju ima u vidu Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, pa stoga nedostaje jedno od bitnih obilježja inkriminiranih kaznenih djela, kako ona proizlaze iz čl. 7. st. 1. navedenog Zakona.

 

Dakle, žalbenim navodima državni odvjetnik nije uspio osnažiti pravnu kvalifikaciju iz optužnice, jer za to nije dostatna činjenica da su djela počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, budući u činjeničnom opisu nisu navedene okolnosti koje bi ukazivale da su inkriminirane radnje počinjene zbog pretvorbe, niti imaju posljedice za pretvorbu i privatizaciju, pa da bi se mogle podvesti pod Zakon o nezastarijevanju.

 

Očigledno je da je navedena pravna kvalifikacija unesena u optužnicu, uz neadekvatni činjenični opis koji tu kvalifikaciju ne opravdava, samo iz razloga da se omogući nastavak kaznenog progona, jer je za kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju nastupila zastara kaznenog progona, koja se žalbom niti ne osporava.

 

S obzirom na sve navedeno, nije prihvaćena žalba državnog odvjetnika i na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 4. travnja 2018.