Broj: Rev 1522/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz D. B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i p. u Z., protiv tuženika J. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1499/09-2 od 13. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaprešiću broj P-658/08-23 od 1. srpnja 2009., u sjednici održanoj 17. svibnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku J. o. d.d., Z., ..., da tužiteljici M. M. (rođenoj .... godine) iz D. B., ..., u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 10.656,88 kn (slovima: deset tisuća šesto pedeset šest kuna i osamdeset osam lipa) sa zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2008. godine do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena.

 

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva isplatu iznosa od 800,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. veljače 2008. godine do isplate.

 

III. Nalaže se tuženiku J. o. d.d., Z., ..., da tužiteljici M. M. (rođenoj .... godine) iz D. B., ..., u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.868,08 kn (slovima: šest tisuća osamsto šezdeset osam kuna i osam lipa) sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2009. godine do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se žalba tužiteljice M. M., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zaprešiću, posl. br. P-658/08-23 od 1. srpnja 2009. u t. II. u cijelosti, te u t. III. izreke za dosuđeni alikvotni dio parničnog trošak tuženiku i za nedosuđeni parnični trošak tužiteljici.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika J. o. d.d. S., podružnica Z. i potvrđuje navedena presuda u t. I. izreke za pobijani iznos glavnog potraživanja od 3.000,00 kn i za pobijani tijek kamata na iznos od 600,00 kn od 7. veljače 2008. do isplate, te u t. III. izreke za pobijani iznos dosuđenih parničnih troškova od 2.386,08 kn."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložila je reviziju prihvatiti, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice nije dopuštena.

 

Tužbenim zahtjevom u ovom postupku tužiteljica je od tuženika zahtijevala naknadu imovinske i neimovinske štete zbog ozljeda koje je zadobila u prometnoj nezgodi koja se dogodila 25. travnja 2007. u J., ..., a koju je prouzročio osiguranik tuženika I. S.

 

Sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev pa su tužiteljici dosudili pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, pozivom na odredbu čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) te imovinsku štetu primjenom odredbe čl. 1095. st. 2. ZOO.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na pitanje odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

 

U predmetnoj reviziji tužiteljica je postavila pravno pitanje: "Mora li sud prilikom svoje odluke o dosudi visine naknade neimovinske štete za svaku od činjenica (kvalifikatornih okolnosti-kriterija) iz odredbe čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) – fizičke boli, strah, duševne boli (zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženja) – koju oštećenik u postupku zahtjeva, a sud prihvaća kao pravno odlučnu pojedinačno navesti određeni iznos naknade po svakom od pojedinačnih kriterija – činjenica – kvalifikatornih okolnosti te zatim dosuditi jedinstvenu naknadu koja predstavlja zbroj pojedinačno utvrđenih i osnovanih iznosa?"

 

Obrazlažući razlog važnosti postavljenog pravnog pitanja revidentica se pozvala na odluku Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-4369/10 od 2. svibnja 2011., Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2274/10 od 4. prosinca 2012. i  Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-307/10 od 6. srpnja 2010.

 

Odlučujući o dopuštenosti tužiteljičine izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.

 

Iz obrazloženja revizijom pobijane drugostupanjske presude proizlazi da su sudovi, dosuđujući tužiteljici pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, uzeli u obzir sve odlučne činjenice i to: intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha te utvrđeni stupanj smanjenja životne aktivnosti zbog kojih tužiteljica trpi duševne bolove. Nadalje, sudovi su u obrazloženjima nižestupanjskih presuda naveli da su o svim tim odlučnim okolnostima vodili računa kod utvrđivanja i dosude pravične novčane naknade tužiteljici po osnovi neimovinske štete.

 

Pritom treba reći da prema odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha ne predstavljaju samostalne osnove za dosudu neimovinske štete, već samo odlučne činjenice o kojima, između ostalih činjenica navedenih u toj odredbi, sud mora voditi računa kad nekoj osobi dosuđuje pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti.

 

Osim toga, iz obrazloženja revizijom pobijane drugostupanjske presude ne proizlazi da bi pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju bilo nepodudarno sa pravnim shvaćanjima drugih drugostupanjskih sudova, koji su donijeli odluke na koje se revidentica poziva u izvanrednoj reviziji.

 

Slijedom navedenog ovo vijeće je ocijenilo da materijalnopravno pitanje koje je tužiteljica postavila u izvanrednoj reviziji nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 17. svibnja 2017.