Broj: Rev 87/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz O., koju zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u O., protiv tuženika J. o. d.d. za Podružnicu O., koju zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1518/2011-2 od 12. rujna 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-121/2009-31 od 28. listopada 2010., u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2017.

r i j e š i o   j e

              Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužiteljici na ime naknade štete 25.500,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

              Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 9.115,00 kn, dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka odbijen.

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) izjavila tužiteljica navodeći da reviziju podnosi zbog sljedećih materijalnopravnih pitanja:

              "1. Da li oštećena S. M. ima pravo na traženi smanjeni iznos naknade štete zbog podijeljene odgovornosti za nastalu štetu?

              2. Da li oštećena S. M. ima pravo na smanjeni iznos naknade štete zbog podijeljene odgovornosti, pošto motorno vozilo u pokretu u odnosu na bicikl predstavlja dominantnu opasnost?"

              Glede obrazlaganja mjerodavnog prava tužiteljica se pozvala na odredbe čl. 1167. st. 3. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/05 i 41/08 – dalje: ZOO/05), zatim čl. 1092. st. 1. i čl. 1164. ZOO/05.

              U prilog važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužiteljica se pozvala na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1352/89 od 30. kolovoza 1989. te broj Rev-2053/83.

              Predložila je da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija nije dopuštena.

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Suglasno st. 3. navedene zakonske odredbe, stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U predmetnom slučaju izvjesno je da bicikl nije motorno vozilo u smislu odredbe čl. 1068. st. 1. ZOO/05 pa se odgovornost za štetu prouzročenu sudarom motornog vozila (za kojeg odgovara tuženik kao osiguratelj) s biciklistom ne može prosuđivati po kriteriju krivnje kao da je riječ o međusobnim odštetnim zahtjevima vlasnika motornih vozila (čl. 1072. ZOO/05), već po objektivnoj odgovornosti.

Budući da je u predmetnom slučaju na osnovu analize dinamike štetnog događaja činjenično utvrđeno postojanje razloga za oslobođenje upravo od objektivne odgovornosti osiguratelja motornog vozila jer je šteta nastala zbog isključive radnje oštećenice (čl. 1067. st. 2. ZOO/05), na što se pravilno pozvao drugostupanjski sud, tada postavljena pravna pitanja ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer se ne odnose na onaj činjenični supstrat koji postoji u predmetnom spisu.

Na osnovu svega izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 7. lipnja 2017.