Broj: Rev 2668/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz D. P., zastupanog po punomoćniku Z. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. Z. d.d. Z., zastupanog po punomoćnici S. T., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-594/13-2 od 7. kolovoza 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-1057/08-56 od 20. prosinca 2012., u sjednici održanoj 13. lipnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od tuženika naknadu nematerijalne štete u iznosu od 74.000,00 kn te naknadu materijalne štete u iznosu od 6.000,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate (točka 1. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.235,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2012. do isplate (točka 2. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju članka 382. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema članku 382. stavak 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na temelju stavka 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi u kojoj je on sudjelovao kao biciklist i osiguranik tuženika kao vozač motornog vozila (kombi vozilo).

 

U konkretnom slučaju tužitelj postavlja pitanje:

 

„Pravno pitanje o kojemu ovisi dopustivost ove revizije odnosi se na tumačenje pojma opasna stvar, odnosno konkretno da li se kod prometne nezgode u kojoj su sudjelovali bicikl i automobil, automobil u odnosu na bicikl tretira kao opasna stvar?“

 

Obrazlažući važnost postavljenog pitanja revident navodi da bi predmetna pravna situacija trebala biti podvedena pod odredbu objektivne odgovornosti uz razloge za oslobođenje od odgovornosti kako je to predviđeno odredbom članka 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO) budući je shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci broj Rev-264/1998 od 14. travnja 2001. da se bicikl u odnosu na automobil tretira kao opasna stvar.

 

Polazeći od utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja na način da je tužitelj upravljao biciklom i skrenuo na lijevu polovicu kolnika te je lijevom stranom upravljača bicikla ostrugao prednji lijevi bočni dio vozila osiguranika tuženika i tijelom udario u vanjsko ogledalo tog vozila, prvostupanjski sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju tuženik kao osiguratelj motornog vozila kao opasne stvari, prema pravilu članka 1067. stavak 2. ZOO-a oslobađa objektivne odgovornosti budući je dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

 

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu suda prvog stupnja, ocjenjujući da je na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo, obzirom je utvrđeno da do štetnog događaja odnosno naleta bicikla na kombi vozilo ne bi niti došlo da je tužitelj upravljao biciklom unutar svoje desne polovice kolnika.

 

O postavljenom materijalnopravnom pitanju ne ovisi odluka o sporu u konkretnom slučaju obzirom je prvostupanjski sud kod donošenja odluke i polazio od činjenice da je motorno vozilo/kombi opasna stvar, ali se tuženik kao osiguratelj opasne stvari oslobađa odgovornosti (članak 1067. stavak 2. ZOO) jer je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika, ovdje tužitelja, koju osiguranik tuženika nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

Prema tome, pitanje kako je naznačeno u reviziji nije važno za odluku o konkretnom sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa podnesena revizija ne ispunjava postupovnopravne pretpostavke (kumulativno) propisane člankom 382. stavak 2. i 3. ZPP-a o kojima ovisi dopustivost izvanredne revizije.

 

U skladu s navedenim, na temelju članka 392.b stavak 3. ZPP-a, valjalo je odbaciti reviziju tužitelja i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 13. lipnja 2017.