Broj: Rev 1055/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. sina B. iz P., zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku u I., protiv tuženika S. o. d.d. iz S., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & P., Pisarnica u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gžnš-277/2011 od 22. prosinca 2011., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom broj P-528/09 od 26. travnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati 36.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2009. pa nadalje prema stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve do isplate, a ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka. U toč. II izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.762,50 kn.

Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke djelomično je uvažena žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I izreke na način da je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 20. ožujka 2009. pa nadalje prema stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a odbijen je dio zahtjeva tužitelja za zatraženi iznos od 29.500,00 kn kao neosnovan. U toč. II. izreke drugostupanjske presude preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana pod toč. II izreke prvostupanjske presude na način da je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju na ime troškove parničnog postupka iznos od 4.904,62 kn.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda i usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, reviziju je izjavio tuženik temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu u osporenom dijelu sukladno navodima u reviziji te odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ili da u pobijanom dijelu ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Temeljem odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženik je u ovoj pravnoj stvari izjavio reviziju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP pri čemu je naveo slijedeća pravna pitanja:

1. Da li je u konkretnom slučaju pravno shvaćanje suda drugog stupnja u pogledu primjene odredbe čl. 1100. ZOO/05 u suprotnosti s pravnim shvaćanjem istog suda drugog stupnja zauzetim u ukazanim i dostavljenim odlukama kao i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske?

2. Da li je prilikom odlučivanja o troškovima postupka u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u postupku u smislu čl. 154. st. 2. ZPP odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženom u odlukama navedenih u reviziji prema kojem prilikom djelomičnog uspjeha stranaka u sporu treba uzeti uspjeh obje stranke u sporu, te iste međusobno prebiti, a čime je ostvarena nejedinstvena primjena zakona?

U odnosu na prvo pravno pitanje tuženik kao razloge važnosti navodi odluke Županijskog suda u Splitu, odnosno Osijeku, a pravno pitanje se odnosi na primjenu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), odnosno da li u konkretnom slučaju postoji povreda prava osobnosti koja obzirom na okolnosti slučaja opravdava dosudu novčane satisfakcije. Prema već izraženom pravnom shvaćanju ovog suda u vezi primjene odredbe čl. 1100. ZOO radi se o pitanju koje ovisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja i utvrđenih činjenica u svakom konkretnom predmetu. Takvo je stajalište ovaj sud zauzeo primjerice u odlukama ovog suda broj Rev 109/10-2 od 5. svibnja 2010. i broj Rev 1237/09-2 od 14. travnja 2010. i gdje je u bitnom navedeno da pravična novčana satisfakcija ovisi o ocjeni svih konkretnih okolnosti o kojima ovisi visina naknada neimovinske štete. Slijedom navedenog, to pravno pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni obzirom da odgovor na to pitanje ovisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

U odnosu na pravno pitanje koje se odnosi na troškove parničnog postupka, na sjednici Građanskog odjela ovog suda održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka te da odluka o njima nema značaj rješenja kojima se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

Obzirom na navedeno, revizija tuženika nije dopuštena temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP, odnosno odredbe čl. 400. st. 1. ZPP, te je valjalo donijeti rješenje kao u izreci.

Zagreb, 4. srpnja 2017.