Broj: Rev 2414/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice Y. J. iz Z., koju zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u Z., protiv tuženice A. O. iz Z., koju zastupa punomoćnica J. K., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2947/13-2 od 14. svibnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8326/11-12 od 5. studenoga 2012., u sjednici održanoj 16. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj isplatiti tužiteljici 9.000,00 Eura sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužena, pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja kojeg smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno, predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U svom odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaci reviziju kao nedozvoljenu. Traži trošak odgovora na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev za povrat zajma danog u stranoj valuti (Eurima).

Prema pravnom shvaćanju sudova nižeg stupnja, pravni poslovi u kojima obveza glasi na stranu valutu nisu protivni prisilnim propisima pa su zbog toga odbili prigovor tužene da je pravni posao ništetan, i posljedično tome, prihvatili tužbeni zahtjev.

U svezi s navedenim pravnim shvaćanjem tužena postavlja sljedeće pravno pitanje:

Može li se obveza koja protivno zakonu glasi na stranu valutu zahtijevati u stranoj valuti?

Kao razlog važnosti poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske VSRH Rev 12/2006 i VSRH Rev 624/2007, i VSRH Rev 1112/2001.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju i protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tzv. izvanrednu reviziju.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije potrebno je da su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:

-       da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi,

-       da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu,

-       da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih podnositelj izvanredne revizije smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kada u reviziji izostane bilo koja od tih pretpostavki, nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje osnovanosti takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

Postavljeno pravno pitanje je takvo da o njemu ne ovisi odluka u konkretnom sporu.

Naime, pod pretpostavkom da su navodi revidenta glede ništetnosti pravnog posla u stranoj valuti ništetni, takav pravni zaključak ne bi bio važan za presuđenje u ovoj stvari.

Naime, u slučaju ništetnosti pravnog posla pozivom na odredbu iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) tuženica bi kao stjecateljica bila dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog pravnog posla, a to su u ovom slučaju Euri, pa bi odluka sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva, i ako je shvaćanje tuženice pravilno, bila ista.

Dakle, o postavljenom pravnom pitanju ne ovisi odluka o konkretnom pravnom sporu, pa zbog toga niti pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u smislu odredbe iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tuženika odbaciti pozivom na odredbu iz čl. 392.b st. 3. ZPP.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi iz čl. 155. st. 1. ZPP (argumentum a contrario).

Zagreb, 16. kolovoza 2017.