Broj: Gž-75/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, po sutkinji Nataši Jerković, u pravnoj stvari tužitelja J. H. G., A., Z., S. , OIB: …, kojega zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika U. o. d.d. Z., P. A, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 825/2015 od 28. listopada 2016., ispravljene rješenjem od 16. studenoga 2016., dana 27. listopada 2017.,

p r e s u d i o   j e

              1.) Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 825/2015 od 28. listopada 2016., ispravljena rješenjem od 16. studenoga 2016. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:             

„Nalaže se tuženiku U. o. d.d. iz Z. platiti tužitelju J. H. G. iz A. 1.529,16 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s zateznim kamatama od 28. listopada 2016. do isplate.“

              2.) Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana na ime troškova cijelog parničnog postupka isplati tuženiku iznos od 10.937,50 kuna.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom suđeno je kako slijedi:

„Nalaže se tuženiku U. o. d.d. iz Z. platiti tužitelju J. H. G. iz A. 1.529,16 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s zateznim kamatama od 28. listopada 2016. godine do isplate te naknaditi parbeni trošak u svoti od 22.659,66 kn s zateznim kamatama od 28. listopada 2016. godine do isplate sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.“

              Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući istu u cijelosti zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91 - 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev, ili  ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz naknadu mu troška postupka, uključivo i troška žalbe.

Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost iste.

              Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa kojeg je kao poslodavac isplatio svom radniku iz osnove naknade plaće za vrijeme bolovanja. Zahtjev se, u bitnome, temelji na tvrdnjama:

- da je tužiteljev radnik P. M., dana 27. srpnja 2004. u K., doživio prometnu nezgodu koju je skrivio osiguranik tuženika,  

- da je zbog posljedica zadobivenih ozljeda tužiteljev radnik P. M. bio na bolovanju za koje vrijeme mu je tužitelj isplatio naknadu plaće, čime tužitelj trpi štetu.

Prvostupanjski sud je, utvrdivši na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka da su istinite sve činjenične tvrdnje iz tužbe, prihvatio tužbeni zahtjev ocjenjujući da je tužitelj, kao poslodavac bio dužan isplatiti svom radniku naknadu plaće za vrijeme bolovanja, čime je stekao pravo povrata tog iznosa od tuženika.

Izložena ocjena prvostupanjskog suda nije pravilna zbog sljedećih razloga.

Tužitelj je strana osoba te traži naknadu štete, i to kao posredno oštećeni, iz prometne nezgode koja se dogodila hrvatskom državljaninu, koji je upravljao vozilom registriranim u Republici Hrvatskoj, u srazu s drugim vozilom istih nacionalnih registracija, na teritoriju Republike Hrvatske.  U tim okolnostima, po stavu ovog suda, nema dvojbe oko pitanja mjerodavnog materijalnog prava za naknadu štete u svezi tog štetnog događaja, a to je hrvatsko pravo. Konvencija o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama - Hag, 4. svibnja 1971. - (Narodne novine, br: 4/98. - dalje u tekstu: Haška konvencija) u svom članku 3. određuje da je mjerodavno pravo za građansku izvanugovornu odgovornost za prometne nezgode na cestama, unutarnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda. Radi se osnovnom pravilu lex loci delicti comissi.

Polazeći od prednjeg, tužitelj, kao posredno oštećeni, nema pravo na naknadu ove štete jer takvo pravo nije bilo priznato tada važećim propisima (Zakon o obveznim odnosima - “Narodne novine” br. 53/91 - 88/01, u vezi člankom 1163. Zakona o obveznim odnosima -“Narodne novine” br. 35/05 - 78/15). O pitanju prava poslodavca na ovaj oblik štete sudska praksa je (istina nakon određenih „lutanja“) ujednačena nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u većem broju odluka (primjerice Rev-1540/11, Rev-1152/11) odgovorio na pitanje li je poslodavac ovlašten u smislu općih odredbi obveznog prava o naknadi uzrokovane štete (dakle u smislu članka 154., članka 155., članka 158., članka 173. i članka 174. ZOO) potraživati naknadu štete od štetnika (a slijedom toga i njegovog osiguratelja) koji je poslodavcu štetu uzrokovao na način da je ozlijedio poslodavčeva radnika i time uzrokovao radnikovu radnu nesposobnost, a posljedično uzrokovao i materijalne troškove poslodavcu. S tim u vezi izraženo je stajalište da poslodavac koji, postupajući u skladu sa zakonskim obvezama da svom radniku isplati naknadu plaće za vrijeme bolovanja zbog ozljede na radu koju je uzrokovala treća osoba (štetnik), prema općim propisima odgovornosti za štetu nije subjekt izvanugovornog odnosa odgovornosti za štetu nastalog ozljeđivanjem njegovog radnika, jer na njega nije bila usmjerena štetna radnja. Da bi, u situaciji kad je štetna radnja usmjerena na jednu osobu, a posljedice štetne radnje pogađaju i drugu osobu, ta druga osoba imala pravo na naknadu štete, to njeno pravo mora biti zakonom izričito predviđeno, a u konkretnom slučaju to nije.

Zbog navedenih razloga je na temelju odredbe iz članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena pobijana presuda i odbijen tužbeni zahtjev.

S obzirom na preinačenje pobijane presude valjalo je odlučiti i o troškovima cijelog postupka (članak 166. stavak 2. ZPP) i to tako da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku  parnične troškove (članak 154. stavak 1. ZPP-a). Iznos od 10.937,50 kuna se odnosi na troškove zastupanja po odvjetniku, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne Novine“ broj 142/12 - 107/15, dalje: Tarifa), pri čemu su tuženiku, u smislu članka 155. ZPP-a priznati samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice. Tako je tuženiku priznato po 25 bodova za pristupe na 2 ročišta (Tbr. 9. točka 5. Tarife), po 50 bodova za pristupe na 2 ročišta (Tbr. 9. točka 2. Tarife), po 100 bodova za pristupe na 4 ročišta (Tbr. 9. točka 1. Tarife), po 100 bodova za 2 podneska  (Tbr. 8. Tarife), te 125 bodova za sastav žalbe (Tbr. 10. točka 1. Tarife), dakle ukupno 875 bodova ili 8.750,00 kn, više PDV.

U Splitu 27. listopada 2017.