Broj: Gž-158/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Robertu Fabrisu, sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.d. Z., OIB:… zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. i partneri, odvjetnicima u Z., protiv tuženika I. Š. iz Z., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj Povrv-1402/2015-20 od 20. prosinca 2016., 7. prosinca 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj Povrv-1402/2015-20 od 20. prosinca 2016.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnih bilježnica M. A. i Ž. T. iz K. posl. br. Ovrv-7510/2014 od 16. prosinca 2014., kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju tražbinu u iznosu od 1.429,81 kuna, sa zateznom kamatom tekućom kako slijedi: na iznos od 160,88 kuna, počevši od 18. ožujka 2014., na iznos od 148,93 kuna, počevši od 17. lipnja 2014., na iznos od 75,00 kuna, počevši od 17. srpnja 2014., na iznos od 1.045,00 kuna, počevši od 16. studenog 2014.  pa do isplate, kao i iznos od 0,35 kuna, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 440,25 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci pobijane presude tekućim od 16. prosinca 2014. do isplate. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

              Protiv navedene presude žalbu pravovremeno podnosi tuženik te ističe da je pozvan na ročište za dan 20. prosinca 2016. u 11,00 sati te da je došao na to ročište ali je predmet riješen bez njegova prisustva. Ne priznaje dugovanje koje mu se stavlja na teret prema tužitelju te smatra da to potraživanje tužitelja nije osnovano te je i prije pokretanja postupka prigovarao visini ispostavljenih računa, a na koji prigovor nije dobio odgovor, te zbog navedenih razloga smatra da je potrebno tuženika saslušati u postupku i potom donijeti pravilnu odluku.

Premda ne navodi žalbeni prijedlog iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže da se ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba tuženika nije osnovana.

Prvostupanjski je sud pobijanom presudom održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnih bilježnica M. A. i Ž. T. iz K. posl. br. Ovrv-7510/2014 od 16. prosinca 2014., kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju tražbinu u iznosu od 1.429,81 kuna, sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose pobliže navedene u izreci presude od dana njihovog dospijeća pa do isplate, uz zaključak da su se stranke u utuženom vremenom razdoblju nalazile u ugovornom odnosu temeljem kojeg se tužitelj obvezao tuženiku pružati telekomunikacijske usluge, a tuženik se obvezao navedene usluge platiti, slijedom čega je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju dugovani iznos sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 47/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO-a), dok visinu utuženog potraživanja smatra osnovanom jer to proizlazi iz računa broj 01824969015001140301 za veljaču 2014. godine, račun broj 01824969015001140601 za svibanj 2014., račun broj 01824969015001140701 za lipanj 2014. i račun broj 01824969015001141101 za listopad 2014., a da tuženik ne osporava da utužena potraživanja nije podmirio.

Žalba tuženika nije osnovana.

U ovom parničnom postupku radi naplate novčane tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 1.429,81 kuna na ime naplate telekomunikacijskih usluga, sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

Usvajajući tužbeni zahtjev tužitelja – održavajući u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi, sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj zbog neplaćanja tuženika isključio tuženika iz mobilne mreže, raskinuo pretplatnički odnos i zatražio naplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora, te da i naknada za prijevremeni raskid ugovora, izvire iz čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ br. 73/08, 90/11, 133/12, 80/13 i 71/14) i čl. 6. Specifikacije tarifnih modela plan za razgovore, plan za surfanje i plan za zabavu u pokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži tužitelja, a visina utuženog potraživanja proizlazi iz računa broj 01824969015001140301 za veljaču 2014., račun broj 01824969015001140601 za svibanj 2014., račun broj 01824969015001140701 za lipanj 2014. i račun broj 01824969015001141101 za listopad 2014., a za koje račune tuženik ne osporava da nije podmirio.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda, da je sud prvog stupnja na, za ovaj spor pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, kada je kao osnovan, prihvatio ovaj tužbeni zahtjev tužitelja. 

              Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da se radi o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. ZPP-a, pa se obzirom na odredbu čl. 467. st. 2. navedenog Zakona, tuženik nedopušteno poziva na zakonske žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 370. ZPP-a).

Stoga, polazeći od ove zakonske pretpostavke, a cijeneći pri tome utvrđeno činjenično stanje po sudu prvog stupnja, i po ocjeni ovog suda, proizlazi pravilan zaključak suda prvog stupnja o obvezi plaćanja utuženog iznosa tužitelju.

Naime, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja tuženik se s tužiteljem nalazio u ugovornom odnosu vezano za pretplatnički odnos za telefonski broj 0996747809, prema tarifnom modelu: plan za surfanje M, a tuženik nije podmirio svoje dugovanje po ispostavljenim računima tužitelja, pa je sud pravilnom primjenom čl. 9. ZOO-a, koji određuje da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino  ispunjenje, tuženik je u obvezi isplatiti tužitelju dugovani iznos, radi čega je žalba tuženika neosnovana.

              Stoga, valjalo je žalbu tuženika odbiti u cijelosti kao neosnovanu, te sukladno odredbi čl.368.st.1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.

U Puli - Pola 7. prosinca 2017.