Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Gž-2859/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, po sutkinji ovog suda Blaženki Rilov Ćurin, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz R., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u Karlovcu, protiv tužene J. Š. iz R., …., OIB: …kao nasljednice sada pok. M. Š. iz R., …, OIB:…koju zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J.J., M.B., D.B.i T.H. iz K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pn-122/15-29 od 22. ožujka 2016., 8. prosinca 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja J. S., pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pn-122/15-29 od 22. ožujka 2016.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda broj Pn-122/15-29 od 22. ožujka 2016. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da se tuženoj naloži da tužitelju isplati iznos od 40.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2012. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke).

 

              Odlukom o parničnom trošku naloženo je tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 4.750,00 kuna, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

              Protiv te presude žalio se tužitelj, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se "pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, ali pred izmijenjenim raspravnim sucem".

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              U žalbi tužitelja je prigovoreno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a s obzirom da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim okolnostima te da je ista nerazumljiva i proturječna.

 

              Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama za ovu parnicu, te ista nije nerazumljiva i proturječna, a radi čega se, suprotno žalbenim navodima tužitelja, ista može ispitati.

 

              Nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354.  stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud, uz bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 40.000,00 kuna, a koju da je tužitelj pretrpio time što je raniji tuženik u ovom postupku M. Š.(suprug tužene koji je u tijeku parnice preminuo, pa je tužena stupila u ovu parnicu), izvršio sječu šume na k.č. …Z.U. …k.o.  koja je vlasništvo tužitelja.

 

              Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev. Utvrdio je da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik k.č. …, šuma P., Z.U. …k.o. …upisan tužitelj. Međutim, u pravomoćno dovršenom izvanparničnom postupku R1-191/12 prvostupanjskog suda, radi utvrđenja međe između k.č. …Z.U. …k.o. …u suposjedu i suvlasništvu predlagatelja M. Š.i J. Š., te k.č. …Z.U. …k.o. …, vlasništvo i posjed tužitelja međa da je uređena prema posljednjem mirnom posjedu tako da ide pravcem A-B kako je to prikazano na skici geodetskog vještaka D. S. od 17. listopada 2013.,  Posječeni dio šume da se nalazi na tzv. "brdu", kako su uzvisinu nazvali svjedoci i stranke, a koji prostor je geodetski vještak identificirao kao prostor između pravca A-B, s jedne strane, i pravca 1-2 s druge strane, a prema uređenoj međi, posječeni dio šume da je rastao na nekretnini u vlasništvu tužene.

 

              Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako se to nalaže odredbom članka 8. ZPP-a, o čemu pobijana presuda sadrži valjane i jasne razloge koje prihvaća i na koje upućuje ovaj drugostupanjski sud.

 

              Naime, kraj utvrđenja prvostupanjskog suda da je posječeni dio šume, prema uređenoj međi, u vlasništvu sada tužene, to tužitelj nema pravo tražiti naknadu za posječenu šumu, obzirom da isti nije utvrđeno vlasnikom posječene šume.

 

              Tužitelj je u žalbi naveo da sama činjenica da je sud, između dvije čestice koje su pri tome još i razdvojene, uredio među ne znači da je uredio i vlasničkopravne odnose između stranaka.

              U odnosu na ovaj žalbeni navod, za navesti je da je tužitelj i u žalbi koju je izjavio protiv rješenja prvostupanjskog suda broj R1-191/12-20 od 17. listopada 2013. prigovarao da k.č. …, vlasništvo predlagatelja M. i J. Š. i k.č. …, vlasništvo protustranke J. S., nisu susjedne nekretnine. Međutim, u rješenju Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-74/2014-2 od 17. lipnja 2014. je odgovoreno da navedena tvrdnja protustranke J. S. ne stoji, obzirom da je riječ o nekretnini oblika trokuta "odrezanog" vrha, katastarske oznake …, koja se u svojim gabaritima nalazi unutar nekretnine protustranke J. S. (k.č. …), ali koja niti u jednom dijelu ne graniči s nekretninom predlagatelja M. i J. Š., već se sve njezine granice nalaze unutar nekretnine protustranke J. S..

 

              Tužitelj je u žalbi naveo i to da je prvostupanjski sud nakon smrti ranijeg tuženika Miće Šebalja, posebnim rješenjem trebao prekinuti postupak, a što da nije učinio.

 

              U odnosi na ovaj žalbeni navod, za odgovoriti je da je raniji tuženik u ovoj parnici M. Š. umro ….., a u to vrijeme je bio u prekidu postupak koji je vođen kod prvostupanjskog suda, jer je prekid određen rješenjem prvostupanjskog suda broj P-598/13 od 7. studenoga 2013. do pravomoćnog okončanja izvanparničnog postupka istog suda R1-191/12 i prekid postupka je trajao do 5. lipnja 2015. kada je prvostupanjski sud odredio nastavak postupka.

 

              Kako je nasljednica tuženika M. Š., u odnosu na predmetnu nekretninu J. Š., u podnesku od 8. rujna 2014. obavijestila prvostupanjski sud da preuzima postupak u kojemu je njen suprug M. Š. bio tužen, a u to vrijeme je postupak bio u prekidu iz razloga što izvanparnični postupak R1-191/12 nije bio okončan, to nakon određenog nastavka postupka rješenjem prvostupanjskog suda broj P-598/13 od 5. lipnja 2015., više nikakvog smisla ne bi imalo utvrđenje prvostupanjskog suda da je smrću M. Š. postupak prekinut, a niti tužitelj u žalbi daje opravdanje i svrhu za takvo postupanje.

 

              Radi svega izloženog prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo – odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, kada je tužitelja koji je izgubio ovu parnicu, obvezao da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 4.750,00 kuna.

 

              Stoga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. i članka 380. točka 2. ZPP-a, odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena pobijana presuda prvostupanjskog suda.

 

U Splitu 8. prosinca 2017.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu