Broj: Gž-996/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sucu dr. sc. Vladi Skorupu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u ulici i to T. K. i dr., svi zastupani po S. s. d.o.o. za upravljanje i održavanje  nekretnina Z., P. K., zastupana po direktoru G. K., a ovaj po punomoćniku G. R., odvjetniku iz K., protiv tuženice M. J. iz Đ., OIB: …, zastupane po punomoćncii Z. F., odvjetnici iz Đ., radi  isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Povrv-44/17-8 od 9. svibnja 2017., 18. siječnja 2018.,

r i j e š i o   j e

1.   Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Povrv-44/17-8 od 9. svibnja 2017., u točki II. izreke.

2.   Zahtjev tuženice za nadoknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke utvrđeno je da je tužba tužitelja povučena.

Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadom troškova postupka u iznosu od 1.137,50 kn.

Protiv točke II. izreke citiranog rješenja žalbu pravovremeno podnosi tuženica pobijajući ga zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno zbog žalbenog razloga propisanog člankom 353. stavkom 1. točkom 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14 – dalje: ZPP), u svezi sa člankom 381. ZPP-a.

U bitnome navodi da je donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 158. stavka 1. ZPP-a kao i da ju je temeljem obavijesti od 3. travnja 2017. upozorio da može zahtjev za nadoknadu troškova podnijeti u roku od 15 dana, a što je ona u danom roku i učinila. Ističe da joj pripada zatraženi trošak budući je u cijelosti uspjela u predmetnom postupku budući je tužitelj povukao tužbu nakon što su druge osobe udovoljile njegovom tužbenom zahtjevu, a ne ona.

Iz tih razloga predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu točku II. izreke predmetnog rješenja, podredno da pobijano rješenje u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 750,00 kn uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 187,50 kn, sveukupno 937,50 kn.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredbi parničnog postupka kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 381. ZPP-a, ovaj sud utvrdio je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka niti da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj kao ovrhovoditelj protiv tužene podnio prijedlog za ovrhu kojeg je javni bilježnik R. P. iz K. usvojio donoseći rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-3769/16 od 21. studenog 2016., kao i da je protiv njega tužena uložila prigovor osporavajući osnov i visinu zahtjeva.

Nadalje, utvrdio je da je tužitelj podneskom od 28. ožujka 2017.  obavijestio sud da je  njegova tražbina proizašla iz donesenog rješenja o ovrsi namirena u cijelosti, a to iz razloga jer je ono postalo pravomoćno u odnosu na 2.ovršenicu S. J. iz Đ., a i 3.ovršenicu M. J. iz Đ., a pa je provedena izravna naplata putem Financijske Agencije. Zbog navedenog je povukao tužbu i tužbeni zahtjev, a tužena se podneskom od 6. travnja 2017. suglasila s povlačenjem navodeći da potražuje trošak u ukupnom iznosu od 1.137,50 kn.

Cijenivši odredbu članka 158.  stavka 1. ZPP-a kojom je propisano da je  tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj strani nadoknaditi parnične troškove, ali ako je  tužba povučena  odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka je dužan  tužitelju nadoknaditi tuženik utvrdio je zahtjev tužene za nadoknadom troškova neosnovanim.

Temeljem takvih utvrđenja donio je pobijano rješenje.

Ovaj sud u potpunosti prihvaća pravne zaključke suda prvog stupnja što ukazuje žalbene navode tužene neosnovanima.

Iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi utvrđenje da je ovrhovoditelj radi naplate svoje tražbine javnom bilježniku R. P. iz K. podnio prijedlog za ovrhu općenito na imovini 1.ovršenice M. J. iz Đ., a, 2.ovršenice S. J. iz Đ. i 3.ovršenice M. J. iz Đ., a kao solidarnim dužnicima. Javni bilježnik je postupajući po tom prijedlogu isti usvojio u cijelosti i odredio predloženu ovrhu rješenjem o ovrsi, poslovni broj Ovrv-3769/16 od 21. studenog 2016. Protiv citiranog rješenja prigovor je podnijela samo 1.ovršenica M. J., slijedom čega je prvostupanjski sud točkom I. izreke rješenja, poslovni broj Povrv-44/17-2 od 24. veljače 2017., stavio navedeno rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, dok je točkom II. izreke odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Podneskom od 28. ožujka 2017. tužitelj je obavijestio sud prvog stupnja da je njegova tražbina u cijelosti namirena od 3.ovršenice M. J. kao solidarnog dužnika 20. ožujka 2017. putem Financijske Agencije slijedom čega je povukao prijedlog za ovrhu u cijelosti. O navedenoj okolnosti prvostupanjski je sud obavijestio tuženu 3. travnja 2017. navodeći da u roku od 15 dana može podnijeti zahtjev za nadoknadu troškova sukladno odredbi članka 164. stavka 7. ZPP-a. Tužena se podneskom od 6. travnja 2017. suglasila s povlačenjem tužbe potražujući trošak u sveukupnom iznosu od 1.137,50 kn. Tužitelj se podneskom od 24. travnja 2017. usprotivio zahtjevu tužene za nadoknadom troškova, slijedom čega je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje.

Prethodno navedeno ukazuje da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da se u konkretnom slučaju ima primijeniti druga rečenica odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a koja propisuje da ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik, odnosno pravilno je utvrdio da tuženoj ne pripada trošak budući je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je njegova tražbina namirena.

Okolnost da je tražbina namirena od M. J. kao solidarne dužnice, a ne tužene nema za posljedicu drukčiju odluku kako to pogrešno navodi tužena.

Naime, člankom 43. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 – dalje: ZOO) propisano je da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

Dakle, namirenjem tužiteljeve tražbine od M. J. kao solidarne dužnice prestala je njegova tražbinu i u odnosu na tuženu.

U konačnici, u odnosu na navod tužene da ju je sud u obavijesti od 3. travnja 2017. upozorio da može zahtjev za nadoknadu troškova podnijeti u roku od 15 dana pa da joj zbog navedenog pripada zatraženi trošak, ističe se da odredba članka 158. stavka 1. ZPP-a predstavlja kogentnu normu. Sama ta okolnost upućuje na zaključak da sud tuženoj ne može dati više prava nego što joj pripada po zakonu, neovisno o činjenici što je u navedenoj obavijesti uputio na drukčiji zaključak.

Slijedom obrazloženog, valjalo je žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u točki II. izreke, sukladno odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a u svezi sa člankom 381. ZPP-a, na način kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.

Budući tužena nije uspjela u žalbenom postupku valjalo je njen zahtjev za nadoknadom troškova sastava žalbe, sukladno odredbi članka 166. stavka 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovan.

Točka I. izreke rješenja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 15. siječnja 2018.