Baza je ažurirana 17.07.2025. 

zaključno sa NN 78/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Gž-3398/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, po sucu toga suda Denis Pancirov Parcen kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. s pravom javnosti B. Z., V. N., Z., OIB: …, zastupan po I. Z., odvjetniku iz Z., protiv tužene M. D. iz R., M. J., OIB: …,  radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-2326/15 od 29. srpnja 2016., 17. siječnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-2326/15 od 29. srpnja 2016.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

"1. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika O. S. O. iz R. pod posl. br. Ovrv- 83/15 od 04.03.2015. kojim je naloženo tuženoj da namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 15.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11.11.2014. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do namirenja kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom i troškom spora.

 

2. Odbija se  tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška."

 

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) predlaže da se žalba uvaži, preinači pobijana presuda na način da se u cijelosti održi na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, podredno da ukine presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja glede ukazane apsolutne bitne povrede ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu budući da presuda sadrži jasne, valjane, obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati.

 

Istovremeno ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznos školarine od 15.000,00 kuna za akademsku godinu 2011/2012.

 

Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

 

- da su stranke potpisale Ugovor o studiranju broj 5-7/10 na stručnom studiju-izvanredni student 24. srpnja 2010. u Biogradu na moru,

 

- da je točkom I. ugovora stavkom 2. ugovoreno da student u ovom ugovoru upisuje studij iz prethodnog stavka dislociranom studiju u Biogradu na moru u redovitom trajanju od šest semestara s početkom prve godine studija od akademske godine 2010/2011.,

 

- da su točkom V. ugovora utvrdile da se student obvezuje visokoj školi uplatiti školarinu za ugovoreni studij u iznosu od 15.000,00 kuna za jednu studijsku godinu i to:

 

a) cijeli iznos od jednom prema računu ili

b) u ratama i to tako da prva rata iznosi 3.000,00 kuna platiti prilikom upisa akademske godine a razliku od ponovnog iznosa u pet jednakih rata sa različitim datumom dospijeća,

 

- da je točkom VII. stavkom 3. ugovoreno da u slučaju odustajanja studenta od studija u toku druge ili treće godine studija, visoka škola ima pravo zadržati sve naplaćene iznose školarine te naplatiti sva potraživanja studentu dospjela do trenutka odustajanja,

 

- točkom VIII. da u slučaju da student kasni s plaćanjem školarine ili ne plati školarinu niti nakon opomene, Visoka škola mu može uskratiti mogućnost polaganja ispita do podmirenja dospjelog dugovanja, a ako dug ne podmiri niti nakon druge pisane opomene, ugovorne stranke su suglasne da se to smatra odustajanjem studenta od studiranja, pa Visoka škola ima pravo temeljem navedenog dug prisilno naplatiti a studenta izbrisati s evidencije studenata,

 

- da ispis sa studija treba tražiti pismenim putem i vlastoručno potpisati,

 

- da je tužena uredno platila 15.000,00 kuna za školsku godinu 2010/2011. i položila ispita,

 

- da su opomene tužiteljici slane 11. rujna 2014. i 9. siječnja 2015. i vraćene kao neuredna dostava,

 

- da tužitelj posjeduje prijavu tužiteljice za akademsku godinu 2010/2011. ali ne i za spornu 2011/2012.,

 

- da tužena nije upisala akademsku godinu 2011/2012.

 

Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Naime, odredbom članka 362. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) normirano je stavkom 1. kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu a vjerovnik da zahtijeva njeno ispunjenje, a stavkom 2. ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, treba ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje i stavkom 3. ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju da je rok bitan sastav ugovora.

 

Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da plaćanje ugovorene školarine u ugovorenim rokovima nije stipulirana kao bitan sastojak ugovora na što upućuje članak 8. ugovora koji regulira zakašnjela plaćanja školarine od strane studenata.

 

Isto tako, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi u toj godini nastali bilo kakvi troškovi do trenutka odustajanja u smislu članka 7. stavka 3. Ugovora, a tužena nije ni konzumirala studentska prava.

 

Nije u pravu tužitelj u žalbenom dijelu da je nepohađanje predavanja izjednačio s odustankom od studiranja, već je svoju odluku temeljio na činjenici da nije upisala školsku godinu 2011./2012. ali tu činjenicu nije tužitelj dokazao a u smislu odredbe članka 219. ZPP-a, na njemu leži teret dokaza.

 

Zbog iznesenog žalba tužitelja nije osnovana kao takva je odbijena a prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. ZPP-a.

 

U Splitu 17. siječnja 2018.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu