Broj: Gž-1926/2015

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Tihane Pivac kao predsjednice vijeća, Marka Pribisalića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao člana vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Z. s. D. iz S., OIB:… kojeg zastupa punomoćnik V. L., odvjetnik u S., protiv tuženika 1. P. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u S. i 2. Fonda, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. U., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-3/13 od 28. svibnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-3/13 od 28. svibnja 2015.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kako glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o prodaji stana sklopljen između tuženika ad 1/ P. P. kao kupca i tuženika 2. Fonda kao prodavatelja, a koji je sklopljen dana 7. travnja 2011., pod Klasa: 943-01/10-02/43, Ur. broj: 5630-03/10-10, a temeljem kojeg ugovora je kupac kupio, a prodavatelj prodao, stan u prizemlju, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, nužnika i hodnika, ukupne površine 39,02 m2, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koja se nalazi u S., anagrafske oznake stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest. zgr. 967/3 Z.U. 9268 k.o. S., kao i aneks tog ugovora sklopljen dana 22. prosinca 2011. pod Klasa: 943-01/10-02/43, Ur. br. 5630-03/11-24, ovjeren u potpisu pred javnim bilježnikom u S. M. Č. dana 14. prosinca 2011. pod brojem Ov-9273/11 i pred bilježnikom u Z. J. Ž. dana 4. siječnja 2012. pod poslovnim brojem OV-542012.

II. Dužni su tuženi u roku od 15 dana i solidarno naknaditi tužitelju parbeni trošak, ali samo onaj tuženik koji se bude protivio ovoj tužbi." (točka 1. izreke presude).

Odlukom o trošku postupka naloženo je tužitelju, u roku 15 dana, tuženiku P. P. parnični trošak u iznosu od 14.290,00 kuna (točka 2. izreke).

Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući odluku u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), predlažući prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima preinačiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba tužitelja kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

Predmet spora i u ovom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev na utvrđenje ništetnim Ugovora o prodaji stana u zgradi u S., anagrafske oznake stana u prizemlju, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, nužnika i hodnika, ukupne površine 39,02 m², zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima, koji Ugovor je sklopljen 7. travnja 2011. između tuženika P. P., kao kupca i Fonda za naknadu oduzete imovine, kao prodavatelja i utvrđenje ništetnim Aneksa navedenog ugovora.

U pravilno provedenom postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:

-kako se predmetni stan nalazi u zgradi u S. anagrafske oznake označenoj kao čest. zgr. 967/3 Z.U. 9268 k.o. S., koja zgrada je nacionalizirana 1961. s tim što je, prema podatcima iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, pravo upravljanja i korištenja bilo upisano u zemljišnoj knjizi na tužiteljeva prednika, Z. s. K. S. u S.,

- kako je odlukom Komisije za stambene poslove Županije Splitsko-dalmatinske Klasa:371-03-1/24 od 31. svibnja 1994. tuženiku P. P. priznato pravo nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu,

- kako je tuženik P. P. dana 26. ožujka 1997. podnio Fondu zahtjev za otkup stana u S., anagrafske oznake na prvom katu, površine 39,02 m², da je sva dokumentacija o podnošenju tog zahtjeva izgorjela u požaru te kako je novi zahtjev tuženik predao dana 15. prosinca 1997., u roku određenom za rekonstrukciju spisa radi otkupa stanova uništenih u požaru,

- kako je tuženik P. P., kao najmoprimatelj, sklopio s najmodavateljem G. S. Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom dana 1. svibnja 2001. predmet kojeg ugovora je isti stan za kojeg je tuženik i predao spomenuti zahtjev za otkup stana,

- kako je između tuženika Fonda kao prodavatelja i P. P., kao kupca, dana 7. travnja 2011. sklopljen Ugovor o prodaji stana (dalje u tekstu Ugovor) površine 39,02 m² sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koja se nalazi u S., izgrađenoj na čest. zgr. 967/3 upisanoj u Z.U. 9268 k.o. S., kojim Ugovorom je prodavatelj kupcu prodao predmetni stan,

- kako je između spomenutih tuženika dana 4. siječnja 2012. sklopljen Aneks navedenom Ugovoru kojim su stranke ugovorile prodaju stana na prvom katu, umjesto prvotno označenog stana koji bi se nalazio u prizemlju zgrade, dok površina i sastav stana ostaju neizmijenjeni,

- kako je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu dana 28. ožujka 2011. dalo pravno mišljenje iz kojeg proizlazi da je prednji ugovor o prodaji stana pravno valjan i nema pravnih zapreka za njegovo sklapanje,

- kako se u predmetnoj zgradi anagrafske oznake nalazi veći broj stanova te da je tužitelj, kao prodavatelj, sklapao ugovore o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, kojim ugovorima je prodao stanove ranijim nositeljima stanarskog prava, a da je tuženik ishodio uknjižbu prava vlasništva dotičnog stana na svoje ime u zemljišnoj knjizi temeljem predmetnog Ugovora od 7. travnja 2011.,

- kako je pred prvostupanjskim sudom u tijeku parnični postupak pod poslovnim brojem Pst-1056/11 po tužbi tužitelja Z. s. D. protiv tuženika P. P. radi brisanja upisa prava vlasništva tuženika na predmetnom stanu i upisa tog prava na ime tužitelja.

Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u bitnom pravilno smatrao kako nisu ostvareni zakonski razlozi za utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora i Aneksa tom ugovoru jer je tuženiku P. P. odlukom nadležnog priznat status nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu nakon smrti njegove majke, nakon čega je Fond u stambenom gospodarstvu G. S. donio rješenje o visini mjesečne stanarine, da se radilo o nacionaliziranom stanu, na kojemu je u trenutku stupanja na snagu Zakona o najmu stanova postojao nositelj stanarskog prava, koji je silom zakona postao zaštićeni najmoprimac te je tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.

Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO) propisano je kako je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Prema stanju u spisu predmeta, tužitelj u postupku zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora i Aneksa tog ugovora ističući kao razloge ništetnosti da bi tuženik P. P. doveo u zabludu prodavatelja, Fond koji je sklopio predmetni ugovor i prodao stan, iako nije nikada bio vlasnik tog stana, kao i da su tuženici propustili zakonski rok za sklapanje Ugovora o prodaji stana sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 4/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99 i 120/2000).

Tužitelj, dakle, tvrdi da bi predmetni Ugovor bio ništetan jer da je tuženik P. P. prilikom sklapanja ugovora dostavio prodavatelju spomenuti ugovor kojeg je sklopio s G. S. 1. svibnja 2001. i na taj način doveo u zabludu drugotuženika, kao i da je Fond kao prodavatelj, prodao stvar koja nije nikada bila njegovo vlasništvo. Međutim, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, činjenica da bi možebitno prodavatelj u predmetnom Ugovoru i u njegovu Aneksu prodao stvar koja nije prodavateljevo vlasništvo, sama po sebi, ne čini ugovor ništetnim u smislu naprijed citirane odredbe članka 322. ZOO-a pa je u tom smislu pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako nisu ispunjeni zakonski razlozi za utvrđenje ništetnim navedenoga pravnog posla.

Nadalje, u konkretnom slučaju ne radi se o tomu da bi predmetni Ugovor bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, kako to očito pogrješno smatra tužitelj, a u okolnostima kada taj ugovor nije sklopljen protivno bilo kojoj izričitoj zakonskoj odredbi pa niti protivno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Osim toga, tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnim ugovora, a tužbeni zahtjev nije postavljen kao zahtjev za poništenje ugovora, iako se tužitelj pozivaju u jednom dijelu svojih navoda i na postojanje mana volje, odnosno poziva se na to da bi tuženik P. P. prijevarnim ponašanjem doveo prodavatelja u zabludu, u smislu odredaba članka 330. ZOO-a pa prvostupanjski sud nije niti bio ovlašten odlučivati o možebitnom poništaju  ugovora zbog mana volje.

Glede žalbenih navoda treba ponoviti kako se ne radi o ništetnom pravnom poslu u smislu spomenutih zakonskih odredaba niti u situaciji ako stan koji je predmet ugovora nije bio vlasništvo prodavatelja jer, prema stajalištu sudske prakse, ako bi ugovorna strana raspolagala nekretninom koja nije njezino vlasništvo, ta činjenica sama po sebi ne čini ugovor ništetnim.

Tužitelj u žalbi i u nadopuni žalbe ističe kako je predmetna nekretnina u njegovu vlasništvu još od 1913., da je nekretnina nacionalizirana tek 1961. godine, odnosno kako nije utvrđeno temeljem koje odluke bi bila nacionalizirana pa da predmetni stan i nije bio nacionaliziran. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka kako je ta nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja koje je bilo upisano na Z. s. K. S. u S., prednika tužitelja, kao i da je tuženiku P. P. odlukom nadležnog priznat status nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu nakon smrti njegove majke. Stoga niti spomenuti navodi nisu odlučni kod ocijene pitanja ništetnosti predmetnih pravnih poslova.

Naposljetku, žalitelj se poziva i na rješenje Komisije za nacionalizaciju Narodnog odbora Kotara Split od 9. svibnja 1961. koja isprava je priložena uz žalbu protiv prvostupanjske presude, međutim u smislu članka 352. stavka 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

Dakle, iz svega navedenog proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15).

Zbog navedenog, trebalo je, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka trebalo je odbiti temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a jer tužitelj nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu 17. siječnja 2018.