Broj: Gž-222/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu Tihani Pivac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz Z., OIB:… zastupane po punomoćnici S. D., odvjetnici u Z., protiv tuženika Grad Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetnik u O. društvu M. & L. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama  tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 25 Pn-3312/16-57 od 8. studenog 2017., dana 19. ožujka 2018.,

p r e s u d i o   j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati ukupno iznos od 29.100,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 12.200,00 kuna na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti teku počevši od 2. studenog 2010., a na iznos od 16.900,00 kuna na ime naknade materijalne (ispravno:imovinske) štete teku počevši od 19. srpnja 2008., sve do konačne isplate, po stopi popisanoj Zakonom, kako je precizno navedeno u odluci pod točkom I. izreke.

Također, u odluci pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznos od 16.980,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od  8. studenog 2017. do isplate.

U odluci pod točkom II. izreke odbijen je tužiteljičin zahtjev za isplatu iznosa od 1.200,00 kuna.

Žali se tužiteljica protiv odbijajućeg dijela presude, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj, 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno, ukine i u pobijanom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žali se i tuženik. Tuženik presudu pobija u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, također, zbog svih žalbenih razloga, predlažući presudu preinačiti u skladu s žalbenim prijedlozima, podredno, ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudom na ponovno suđenje.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalbe stranaka nisu osnovane.

Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje u svojim žalbama ukazuju tužiteljica i tuženik, izrijekom ili opisno, a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Presuda u činjenicama koje su odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice sadrži pravno osnovane i valjano obrazložene  razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Utoliko, donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s odredbama članka 190. ZPP-a jer tijekom postupka tužiteljica nije preinačila činjeničnu osnovu tužbe, odnosno, nije preinačila tužbu, a označavanje i opis mjesta pada tužiteljice (mjesta nastanka predmetne nezgode), protivno žalbenim razlozima tuženika, nije preinaka tužbe.

Predmet ovoga postupka je odštetni zahtjev tužiteljice M. D. iz Z. protiv tuženika Grad Z., radi naknade cjelokupne neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela kao posljedicu ozljeđivanja u nezgodi koja joj se dogodila 5. studenog 2017. u Z., na betonskom prostoru ispred prodavaonice "Kerum".

Dakle, mjerodavne materijalnopravne odredbe za ocjenu osnovanosti i visine odštetnog zahtjeva tužiteljice radi naknade tražene neimovinske i imovinske štete predstavljaju odgovarajuće odredbe Zakona o obaveznim odnosima ("Narodne novine" broj, 35/05, 41/08, 25/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO).

Prvostupanjski sud je, na temelju rezultata provedenog postupka te pravilnom i svestranom ocjenom u postupku izvedenih dokaza (kako to i nalažu odredbe članka 8. ZPP-a), utvrdio:

- da se tužiteljica dana 5. studenog 2017. spotaknula na neravnoj i popločanoj javnoj površini u Gradu Z. (koju je u obvezi održavati upravo tuženik Grad Z.) te da je prigodom pada izravno udarila bradom u neravnu betonsku podlogu,

- da su uzrok spoticanja i pada tužiteljice upravo oštećena i neravna javna površina preko koje je prolazila,

- da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila udarac u kožu, ranu kože, prijelom desnog zglobnog nastavka donje čeljusti, prijelom dva zuba te prijelom dva zubna mosta,

- da je tužiteljica posljedično trpjela fizičke bolove od slabog do jakog intenziteta više od mjesec dana, kao i primarni i sekundarni strah za ishod liječenja također dulje od mjesec dana,  time da i danas trpi povremeno bolove u čeljusnom zglobu uz smetnje žvakanja čvrste hrane i ograničeno otvaranje usta, što dovodi do trajnih posljedica koje smanjuju njezine životne aktivnosti za 3%,

- da je stanje tužiteljice stabilizirano stomatološkom sanacijom 18. srpnja 2008., kao i da je tužiteljica snosila trošak opravdanih protetskih radova u iznosu od 16.900,00 kuna.

U kontekstu citiranih relevantnih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja i štete koju tužiteljica trpi s obzirom da je uzrok tužiteljičinog pada neravna i neodržavana javna površina, da tužiteljici pripada naknada imovinske štete u zahtijevanom iznosu od 16.900,00 kuna iz osnove troškova liječenja, točnije, troškova stomatoloških i protetskih radova, kao i da je ozljeđivanje tužiteljice dovelo do povrede prava osobnosti te da težina i okolnosti povrede opravdavaju dosuđenje naknade neimovinske štete i to, uvažavajući sve kvalifikatorne okolnosti konkretnog slučaja, duljinu trajanja i intenzitet fizičkih bolova i straha te trajne posljedice, tijek liječenja i pravno značajne specifičnosti, u iznosu ukupno 12.200,00 kuna.

Stoga je prvostupanjski sud,  pozivajući se na odredbe članka 2. i članka 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj, 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) te odredbe članka 19. članka 1046., članka 1100., članka 1095. i članka 1013. ZOO-a, naložio tuženiku Gradu Z. da isplati tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 16.900,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća (nastanka troškova) do isplate te na ime naknade neimovinske štete iznos od 12.200,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenje zahtjeva za isplatu do isplate.

Protivno žalbenim prigovorima stranaka, donoseći pobijanu presude prvostupanjski sud je pravilno primijenio mjerodavne materijalnopravne odredbe na koje se pozvao, a presuda je zasnovana na potpuno i pravilno utvrđenim pravno značajnim činjenicama.

Tuženik neutemeljeno u žalbi, bez posebnog obrazloženja i argumenata, osporava svoju odštetnu odgovornost, ne dovodeći pri tome u pitanje pravilnost ocjene prvostupanjskog suda o (ne)izvršavanju njegove zakonske obveze održavanja javnih površina u stanju koje podrazumijeva sigurnost građana pri hodanju tim površinama i postojanje uzročno- posljedične veze između neodržavane javne površine i pada tužiteljice.

Vezano za žalbene razloge tužiteljice, posebno se napominje da je Zakon o obveznim odnosima prihvatio objektivnu koncepciju neimovinske štete prema kojoj već povreda prava osobnosti podrazumijeva neimovinsku štetu, a bolovi i strah u svezi s tom povredom nisu više njezina konstitutivna obilježja, nego kvalifikatorne okolnosti i mjerila težine povrede.

Utvrđujući visinu neimovinske štete koja pripada tužiteljici, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa o svim relevantnim okolnostima konkretnog slučaja, težini povrede, tijeku liječenja, kao i jačini i trajanju bolova izazvanih povredom prava osobnosti.

Utoliko, nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje upozoravaju u svojim žalbama tužiteljica i tuženik, a kako nisu ostvareni ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbe stranka valjalo je odbiti u cijelosti kao neosnovane i prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredba članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Potvrđena je i odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud donio pravilnom primjenom odredaba iz članka 154. stavka 3. u svezi s odredbama članka 155. stavka 1. ZPP-a, obzirom da tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, a tužiteljici je trošak dosuđen za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice.

Valja napomenuti da odluku o troškovima postupka stranke pobijanu paušalno, u kontekstu pobijanja  odluke o glavnoj stvari, bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog razloga.

U Splitu, 19. ožujka 2018.