Broj: Rev-x 905/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice R. de J.-H. iz L., privremenog boravišta u Š., koju zastupaju punomoćnici M. H. i M. H., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u O.,  protiv I-tuženice-protutužiteljice A. M., II-tuženika-protutužitelja E. M. i III-tuženika-protutužitelja E. M., svih iz L., koje sve zastupa Odvjetničko društvo S. & partneri, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe po tužbi, te radi predaje nekretnine u posjed po protutužbi, odlučujući o reviziji tužiteljice-protutuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2721/2013-2 od 23. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-700/11 od 22. ožujka 2013., u sjednici održanoj 14. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

Revizija tužiteljice-protutuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2721/2013-2 od 23. rujna 2015. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Opatiji presudom poslovni broj P-700/11 od 22. ožujka 2013. sudio je:

I – ODBIJA SE tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. utvrđuje se da je tužiteljica R. D. J.-H. temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva na nekretninama i to: na 1/2 dijela grč. 527, površine od 175 m2 upisane u zk.ul.br. 356 k.o. L., te 2/3 dijela z.č. 2715/1, površine 59 m2 upisane u zk.ul. 700 k.o. L., što u naravi čini cijela cisterna, dio prolaza koji leži između kuće stanovanja tužiteljice sagrađene na grč. 526 k.o. L. i cisterne, te dio dvorišta preko kojeg se prolazi na cisternu, na skici lica mjesta k.o. L. u nalazu vještaka mjernika T. R. iz studenog 2004. g. označeno plavom bojom, koji su skica i nalaz sastavni dio ove presude.

Dosljedno prednjem, pravo tužiteljice ima se upisati u zemljišnim knjigama tako što se u istim z.k. ulošcima iste k.o. biti brisano dosadašnje pravo odgovarajućeg suvlasničkog dijela tuženih, a upisati tužiteljicu kao vlasnika u njenim gore navedenim suvlasničkim dijelovima.

II. Tuženi su dužni naknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, počem od dana donošenja sudske odluke pa do isplate po važećoj stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II – USVAJA SE protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tužiteljici - protutuženoj da preda tuženima - protutužiteljima u posjed nekretnine i to: 1/2 dijela grč. 527, površine od 175 m2 upisane u zk.ul.br. 356 k.o. L., te 2/3 dijela z.č. 2715/1, površine 59 m2 upisane u zk.ul. 700 k.o. L., što u naravi čini cijela cisterna, dio prolaza koji leži između kuće stanovanja tužiteljice sagrađene na grč. 526 k.o. L. i cisterne, te dio dvorišta preko kojeg se prolazi na cisternu, na skici lica mjesta k.o. L. u nalazu vještaka mjernika T. R. iz studenog 2004. g. označeno plavom bojom, koji su skica i nalaz sastavni dio ove presude, te da tuženima - protutužiteljima naknadi parnične troškove u iznosu od 37.446,00 kn, sve u roku od 15 dana.“

Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj Gž-2721/2013-2 od 23. rujna 2015. odbio je žalbu tužiteljice-protutuženice te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv točke II. drugostupanjske presude kojom je potvrđena točka I. prvostupanjske presude glede odluke o protutužbenom zahtjevu, tužiteljica-protutuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te u pobijanom dijelu ukine drugostupanjsku presudu i točku II. prvostupanjske presude i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženici-protutužitelji nisu odgovorili na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, a takav je i ovaj spor jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna, a ne radi se o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji, pa je dopuštena samo ona revizija u kojoj su naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi obrazloženi razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni

Vijeće Vrhovnog suda RH ispitalo je dopuštenost revizije te je utvrdilo da predmetna revizija ne ispunjava propisane kriterije dopuštenosti.

Tužbeni zahtjev je odbijen, a protutužbeni prihvaćen na temelju činjeničnih utvrđenja koja se u bitnome svode na to da je u zemljišnim knjigama upisano pravo (su)vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini, a da prednici tužiteljice nisu bili pošteni posjednici predmetnih nekretnina, u naravi cisterne i dijela puta, jer su već pri sklapanju ugovora o kupoprodaji susjedne nekretnine točno znali da cisterna i sporni dio puta nisu predmetom kupoprodajnog ugovora iz 1965. godine, nego čine sastavni dio grč. 527. Vlasnici kuće sagrađene na navedenoj parceli su dopuštali susjedima korištenje cisterne jer je to bila jedina cisterna (šterna) s vodom u krugu više kuća. Prednici tužiteljice i sama tužiteljica nisu imali pošten posjed u smislu odredbe čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 29/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 154/14), koji je nužan za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga je sud ocijenio da tužiteljica-protutuženica nije dokazala postojanje zakonom propisanih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva, pa samim time nije ovlaštena tražiti upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama. S druge strane tuženici-protutužitelji su suvlasnici predmetne nekretnine, te im je tužiteljica-protutuženica dužna predati nekretninu u posjed.

Tužiteljica-protutuženica je revizijom osporila drugostupanjsku presudu u odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu zbog pogrešne primjene materijalnog prava te je naznačila slijedeća pitanja:

1. Da li peremptorni prigovor o pravu na posjed (exceptiones peremptoriae) na pravu vlasničku tužbu radi predaje stvari u posjed, ako je osnovan, ukida vlasnički zahtjev? (materijalnopravno pitanje),

2. Da li je drugostupanjski sud dužan ocijeniti žalbene navode koji su od odlučujućeg značenja kao u konkretnom slučaju peremptorni prigovor o pravu na posjed na pravu vlasničku tužbu radi predaje stvari u posjed? (postupovnopravno pitanje)

U reviziji je navedeno da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje koje se može pronaći u arhivi suda, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, a radi se o povredi temeljnih ljudskih prava i sloboda. Stoga drži potrebnim da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, tumačenjem spornih odredaba osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

U reviziji međutim nije određeno naveden ni jedan od razloga važnosti naznačenih pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, a niti neki drugi razlog važnosti koji nije primjerice naveden u toj odredbi, ali koji bi ukazivao na potrebu ujednačavanja sudske prakse.

S obzirom na to da u ovom sporu nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije po čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija ne udovoljava propisanim uvjetima iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti po čl. 392.b st. 2. ZPP.

Zagreb, 14. ožujka 2017.