Broj: Kž 456/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. N., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 1. i 5. Kaznenog zakona i drugih („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 7. kolovoza 2017. broj Ik I-174/17-12, u sjednici održanoj 7. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju članka 157. stavka 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 56/13. i 150/13. – u daljnjem tekstu: ZIKZ) u vezi članka 59. stavka 1. KZ/11, zatvorenik J. N. uvjetno je otpušten s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od pet godina na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-4/14 od 12. rujna 2014. zbog kaznenih djela iz članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11 i dr.

Uvjetni otpust traje do isteka kazne dana 21. listopada 2018.

Ujedno su zatvoreniku, temeljem članka 60. stavka 2. u vezi članka 60. stavka 2. točke 11. KZ/11, određene posebne obveze koje traju do isteka kazne i to: javljanje Probacijskom uredu R. koji će izraditi pojedinačni program postupanja za zatvorenika te javljanje Policijskoj upravi … jedan puta mjesečno do isteka kazne. Temeljem članka 161. stavka 1. i 2. ZIKZ, određeno je da će sudac izvršenja Županijskog suda u Rijeci vršiti nadzor posebnih obveza te da bez suglasnost tog suca uvjetno otpušteni zatvorenik ne može promijeniti mjesto prebivališta i boravišta.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust.

Temeljem članka 474. stavka 1. u vezi članka 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - u daljnjem tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Žalitelj ukazuje na prirodu seksualnog delikta zbog kojeg zatvorenik izdržava kaznu, a kada se ima u vidu veliki ostatak neizdržanog dijela kazne te činjenica da zatvorenik ima prebivalište u neposrednom susjedstvu obitelji djeteta žrtve, smatra da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne u kaznionici.

Žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem je zatvorenik do sada izdržao pretežni dio kazne (gotovo 4/5) te je čitavo vrijeme bio urednog ponašanja s ocjenom "uspješan", a nije niti stegovno tretiran. Zatvorenik je zadržao podršku svoje primarne obitelji te ima osiguran postpenalni smještaj. Osim toga, prvostupanjski je sud s pravom uzeo u obzir pozitivan prijedlog Kaznionice u Glini koji je sukladan navodima izvješća te ustanove o tijeku izvršavanja kazne zatvora jer je zatvorenik u potpunosti prihvatio program izvršavanja kazne, poštuje kućni red, a kaznu izdržava u poluotvorenom odjelu kaznionice te uredno koristi izvankaznioničke pogodnosti. Stoga stručne osobe smatraju da je kod njega postignuta svrha izdržavanja kazne tako da povrat nije vjerojatan (iako se ne može isključiti).

Kada se pored navedenog uzme u obzir i poodmakla životna dob zatvorenika (star 66 godina) te činjenica da će njegova supruga, zbog težih posljedica uzrokovanih prometnom nesrećom, biti podvrgnuta operaciji ruke i nosa te da se o njoj, osim zatvorenika, nema tko drugi brinuti, tada žalbom isticana priroda kaznenog djela koje je zatvorenik počinio, a u kontekstu njegove dotadašnje neosuđivanosti, nema potreban značaj da se uvjetni otpust isključi. Okolnost da će zatvorenik na slobodi boraviti u blizini mjesta prebivališta žrtve, iako upozoravajuća okolnost, nije dostatna da bi isključila primjenu uvjetnog otpusta prema njemu, tim više jer i Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će naložene posebne obveze dodatno utjecati na ponašanje zatvorenika i smanjiti opasnost od ponavljanja kaznenog djela na slobodi.

Kako navodima žalbe državnog odvjetnika osnovanost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u sumnju te ne postoje niti povrede na koje ovaj žalbeni sud u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja (članak 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08).

Zagreb, 7. rujna 2017.