Broj: Kž 479/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. R., zbog kaznenog djela iz čl. 139 st. 3 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 5. rujna 2017 godine broj Ik I-259/17, u sjednici održanoj 28. rujna 2017 godine,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se odbija prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust.

Obrazloženje

              Rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola od 5. rujna 2017 godine broj Ik I-259/17 zatvorenik D. R. na temelju čl. 59 KZ/11 i čl. 159 st. 3 ZIKZ otpušta se na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora  u trajanju od sedam mjeseci po presudi Općinskog suda u Rijeci od 7. listopada 2015 godine br. K-176/14, a koja istječe dana 25. listopada 2017 godine. 

              Protiv ovog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsko rješenje na način da odbije prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. R.

              Žalba je osnovana.

              U pravu je žalitelj kada u žalbi navodi da se nisu stekli uvjeti za uvjetni otpust iz čl. 59 st. 2 KZ/11, s obzirom na dosadašnji život i osuđivanost zatvorenika D. R. i nedostatku okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je došlo do promjene njegovog ponašanja  nakon počinjenja djela. Naime, zatvorenik je do sada jednom osuđen, a iz izvješća Zatvora u Puli Uprave za zatvorski sustav od 27. srpnja 2017 godine, proizlazi da je riječ o dubinski poremećenoj ličnosti, potpuno društveno alijeniranoj, asocijalnoj i egocentričnoj, s niskom tolerancijom na frustraciju, sklonom agresivnom ponašanju, te s velikim problemom s abuzusom alkohola i amfetamina, zbog čega je kriminalni povrat visoko vjerojatan. Za vrijeme izdržavanja kazne imao je tri prekida izdržavanja (ukupno 180 dana) zbog operativnog zahvata za koji je nejasno  na temelju medicinske dokumentacije, da li je uopće  obavljen, no radi se o bolesti kojom nije teško narušeno zdravlje na način da bi  njegov život bio ugrožen (dijagnoza: peri analna fistula s povremenom supuracijom). Nadalje, zatvorenik je bio u bijegu nakon zadnjeg prekida kazne, te je nakon dva dana po policiji uhićen i vraćen na izdržavanje kazne, ocijenjen je ocjenom „ne zadovoljava“, te je s obzirom na navedene okolnosti prijedlog Zatvora u Puli da se odbije zahtjev zatvorenika. 

Prema tome, očito je da kod zatvorenika nije došlo do promjene u ponašanju i odnosa prema počinjenom kaznenom djelu, pa sama za sebe okolnost da mu je na opisani  način narušeno zdravlje, te s obitelji radi na Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, što se ističe u obrazloženju prvostupanjskog rješenja , ne može biti osnova za uvjetni otpust.

Kako se na taj način nisu stekli uvjeti za uvjetni otpust po čl. 59 st. 2 KZ/11, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, te preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da se odbija kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. R.

              Stoga je na temelju čl. 494 st. 3 t. 3 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08,76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda  i 143/12 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) riješeno kao u izreci.

Zagreb, 28. rujna 2017.