Broj: Kž 417/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. J. Š. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 15. ožujka 2017. broj K-10/16, u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba opt. J. Š., ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. J. Š. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12 i 56/15) te ga je na temelju odredbe čl. 246. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s tim da je izvršenje izrečena kazne zatvora primjenom uvjetne osude iz čl. 56. KZ/11 odgođeno kroz period provjeravanja u trajanju od dvije godine.

 

Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženiku je naloženo da u roku od deset mjeseci popravi štetu nastalu kaznenim djelom u ukupnom iznosu od 68.814,00 kuna.

 

Na temelju odredbe čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo da na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećeniku trgovačkom društvu S. o. s. d. d. K. G. (S.O.S.) isplati iznos od 68.814,00 kuna, dok je oštećeno društvo s preostalim dijelom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva upućeno na parnicu.

 

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 optuženik je presuđen na platež troškova vještačenja u iznosu od 23.750,00 kuna te na platež paušala iznosa od 2.000,00 kuna.

 

Protiv te je presude žalbu podnio optuženik putem branitelja, J. Č., odvjetnika iz S., zbog bine povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da se optuženika oslobodi od optužbe, odnosno podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st.1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je optuženik kada tvrdi da je izreka prvostupanjske presude proturječna i nerazumljiva i da je na taj način ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Naime, sud prvog stupnja je u činjeničnom opisu izreke presude, osim okolnosti koje se odnose na neosnovano podizanje novca sa žiro računa i iz blagajne društva te gotovinskih uplata novca koji je optuženik primao na ruke u ime i za račun društva, a radi se o ukupnoj svoti od 1.624.119,00 kuna, unio i utvrđenja da je optuženik krajem 2009. u tri navrata od D. P. primio ukupno 30.000,00 kuna na ime cijene klima uređaja vrijednog s PDV-om 38.814,00 koji je za D. P. kupilo društvo S.O.S., ali za tu klimu D. P. nije izdao račun društva S.O.S. niti je novac položio u blagajnu društva već ga je neosnovano uzeo i za sebe zadržao, a potom uloživši ga kao svoju pozajmicu društvu pribavio i dodatno potraživanje od društva S.O.S. u istom iznosu i čime je sebi na štetu društva pribavio ukupno 60.000,00 kuna, a društvo oštetio za 68.814,00 kuna.

 

Iako je u pravu optuženik kada tvrdi da se u izreku presude potpuno suvišno unose činjenice koja nesporno nisu elementi predmetnog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11 i ne predstavljaju inkriminirane radnje u ovom postupku (neosnovano primanje gotovog novca na ruke te podizanje novca sa žiro računa i iz blagajne u iznosu od 1.624.119,00 kuna te navođenje da je dio od tog novca dijela novca u iznosu od 885.850,00 kuna utrošen opravdano u poslovanje tvrtke), time sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer se unatoč tom „višku“ koji nedvojbeno nije element predmetnog kaznenog djela, pobijana presuda zbog toga nije nerazumljiva i proturječna.

 

Međutim, razlog zbog čega se prvostupanjska presuda mora ukinuti jest u tome što upravo u pogledu predmetne inkriminacije izreka pobijane presude nije razumljiva i u tom pravcu postoji proturječnost, jer utvrđenja koja se odnose na stjecanja znatne imovinske koristi i prouzrokovanja znatne štete nisu jasna niti razumljiva.

 

Naime, u izreci presude sud utvrđuje da je optuženik od D. P. krajem 2009. u tri navrata primio ukupno 30.000,00 kuna koji je iznos zadržao za sebe, da bi ga potom uložio u društvo kao pozajmicu i time si pribavio i dodatno potraživanje od društva S.O.S. čime si je na štetu društva pribavio ukupno 60.000,00 kuna.

 

Takvo je utvrđenje proturječno jer, ako je optuženik novac u iznosu od 30.000,00 kuna, koje je dobio od P., kao pozajmicu unio u imovinu društva (nije sporno da je to doista i učinio), onda je pravilnim logičkim tumačenjem, on stekao, odnosno uvećao je svoju imovinu, samo za 30.000,00 kuna koje potražuje od društva S.O.S., a ne za ukupno 60.000,00 kuna, kako to nekritičkim prihvaćanjem neosnovanih tvrdnji optužbe utvrđuje sud prvog stupnja. Iznos novca koji je optuženik uplatio društvu, zbog čega u tom momentu dolazi do umanjenja njegove imovine, ne može se zbrajati s iznosom koji on potražuje od društva i koji je nedvojbeno njegova imovina, iz čega slijedi da se može raditi samo o 30.000,00 kuna ostvarene koristi.

 

Nadalje, sud prvog stupnja u izreci utvrđuje da je inkriminiranim postupanjem za oštećeno trgovačko društvo nastupila šteta u iznosu od 68.814,00 kuna, iako iz ostalih utvrđenja navedenih u izreci proizlazi da je trgovačko društvo S.O.S. za D. P. kupilo klima uređaj za 38.814,00 kuna (s PDV-om). Dakle, to znači da društvo može biti oštećeno samo za taj iznos, ali ne i za iznos od 30.000,00 kuna koji, doduše, mora vratiti optuženiku kao zajmodavcu, međutim, taj je iznos nesporno prethodno uplaćen na račun tog društva, zbog čega je time u tom trenutku došlo do uvećanja imovine društva, tako da povratom pozajmice za društvo ne nastupa nikakva šteta. Za društvo štetu predstavlja samo iznos kojim je plaćen klima uređaj D. P.

 

Prema tome, kako je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna zbog čega se presuda ne da ispitati, trebalo je, prihvaćanjem optuženikove žalbe zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

Kako je pobijana presuda ukinuta zbog navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, to se o ostalim žalbenim osnovama nije odlučivalo, jer sve dok se ne otklone postupovne povrede, presuda se u pravilu ne može ispitivati u pogledu daljnjih žalbenih osnova, tj. povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji.

 

Međutim, kako bi se otklonile buduće moguće dvojbe u pogledu spornih činjeničnih okolnosti, sudu prvog stupnja se ipak u ovom ukidnom rješenju ukazuje na slijedeće.

 

Prije svega, u pogledu izreke presude, sudu prvog stupnja se, dakako, ukoliko optuženik bude proglašen krivim, ukazuje na odredbu čl. 455. st. 2. toč. 1. ZKP/08 iz koje proizlazi da se u izreku osuđujuće presudu navodi za koje se djelo optužena osoba proglašava krivom, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježja kaznenog djela o kojima ovisi primjena određene odredbe kaznenog zakona.

 

Dakle, bez obzira što državni odvjetnik u optužnici ističe određene nepravilnosti u novčanom poslovanju optuženika, sve kako bi dao veći značaj ostalim tvrdnjama optužbe, kako to nisu odlučne činjenice i ne ulaze u obilježja predmetnog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/1, sud prvog stupnja ih je ovlašten izostaviti iz činjeničnog opisa. Time je izreka presude jasnija i konciznija, a osim toga, sud prvog stupnja u tom slučaju ne mora u dokaznom postupku, kao što je to potpuno pogrešno učinjeno u dosadašnjem tijeku postupka, na ove okolnosti provoditi dokaze (što samo nepotrebno povećava troškove kaznenog postupka), niti u obrazloženju presude treba iznositi razloge o tim nebitnim okolnostima.

 

Nadalje, u ponovljenom postupku sud prvog stupnja treba imati u vidu naprijed navedene primjedbe iznijete u prethodnom dijelu obrazloženja u vezi iznosa stečene protupravne imovinske koristi optuženika i pretrpljene štete društva S.O.S. jer se radi o odlučnim činjenicama o kojima ovisi kakva će biti pravna kvalifikacija ovog kaznenog djela, a značajne su i s aspekta odluke o sankciji i imovinskopravnom zahtjevu.

 

Uz sve navedeno, radi pravilnosti utvrđivanja stvarno pretrpljene štete u pogledu iznosa od 38.814,00 kuna koji se odnosi na kupnju klima uređaja za D. P., kroz dopunsko knjigovodstveno-financijsko vještačenje je potrebno raščistiti i pitanje je li društvo S.O.S. oštećeno upravo u tom iznosu koji obuhvaća i PDV ili je tvrtka, s obzirom na svoju djelatnost, bila oslobođena tog poreza, odnosno nije li eventualno došlo do povrata poreza, čime bi šteta za društvo bila manja.

 

Nakon što sud prvog stupnja otkloni postupovne povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom i provede dokaze u vezi utvrđivanja visine štete za tvrtku S.O.S, a po potrebi provede i druge dokaze za koje smatra da su važni za ishod ovog kaznenog postupka, sud prvog stupnja će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.

 

Iz naprijed navedenih je razloga, na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 11. listopada 2017.