Broj: Kž 459/2017-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. N., zbog kaznenog djela iz čl. 246 st. 2 i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2017 broj K-7/12 ispravljene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 2017 broj K-7/12, u sjednici održanoj 12. listopada 2017,

p r e s u d i o   j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se opt. V. N. za kaznena djela za koja je proglašen krivim prvostupanjskom presudom uzimaju kao utvrđene i to kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci za kazneno djelo iz čl. 256 st. 3 u vezi s čl. 52 KZ/11 za koje je proglašen krivim pod toč. 1 izreke, te kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci za kazneno djelo iz čl. 246 st. 2 KZ/11 za koje je proglašen krivim pod toč. 2 izreke, pa se opt. V. N. uz primjenu čl. 51 st. 1 i 2 KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina.

II Žalba opt. V. N. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. V. N. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 256 st. 1 i 3 KZ/11 činjenično opisanog pod t. 1 i kaznenog djela iz čl. 246 st. 1 i 2 KZ/11 činjenično opisanog pod t. 2 izreke prvostupanjske presude, te mu je za kazneno djelo pod t. 1 utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za kazneno djelo pod t. 2 utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, pa je primjenom čl. 51 st. 1 i 2 KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a uz primjenu čl. 56 KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s vremenom provjeravanja u trajanju od pet godine, te po čl. 62 st. 1 t. 1 KZ/11 obveza da u vremenu od četiri godine popravi štetu počinjenu kaznenim djelom pod t. 1 na način da ošt. RH nadoknadi štetu u iznosu od 6.397.158,52 kune.

              Na temelju čl. 158 st. 1 i 2 Zakona o kaznenom postupka („Narodne novine“ broj: 152/08,76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) ošt. Republici Hrvatskoj dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 6.397.158,52 kune te se nalaže optuženiku da u roku od četiri godine po pravomoćnosti presude isplati ovaj iznos u proračun RH.

              Na temelju čl. 77 KZ utvrđuje se da je novčani iznos od 292.250,00 kuna imovinska korist koju je opt. V. N. ostvario kaznenim djelom iz čl. 246 st. 2 KZ/11 te se nalaže optuženiku da isplati ovaj iznos u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

              Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i opt. V. N. po branitelju Z. B. odvjetniku iz Z.

              Državni odvjetnik se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika osudi na kaznu zatvora.

              Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

              U skladu s odredbom čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

              Iako se u žalbi optuženika ističe da se podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08 i to zbog nedostatka razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni, po ovom žalitelju su nejasni ili znatnoj mjeri proturječni, razlozi žalbe ne sadrže obrazloženje ove žalbene osnove, a također niti žalbene osnove povrede kaznenog zakona, već se u najvećem dijelu odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Unatoč tome, sud drugog stupnja u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08 ispitao je prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da nije ostvarena niti jedna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1, 5, 6, 9 do 11 i st. 2 ZKP/08, a niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon iz osnove čl. 469 ZKP/08.

              Budući da se opt. V. N. u odnosu na optužnicu izjasnio da se smatra krivim po obje točke izmijenjene optužnice, to po odredbi čl. 464 st. 7 ZKP/08, optuženik ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s iznimkama u vidu naknadno pribavljenih dokaza za isključenje protupravnosti ili krivnje ili o činjenicama koje bi bile odlučne za izbor kazne, uvjetne osude, oduzimanja imovinske koristi, troškova kaznenog postupka i slično. Kako u razlozima žalbe optuženika nije obrazložena niti jedna iznimka koje predviđa ova zakonska odredba, to po odredbi čl. 464 st. 7 ZKP/08 u ovom dijelu žalba nije dopuštena.

              Na odluku o uvjetnoj osudi

              U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio imati u vidu pobude zbog kojih su kaznena djela počinjena, visinu štete i činjenicu da optuženik kroz period od deset godina nakon počinjenja djela nije čak niti djelomično nadoknadio prouzročenu štetu. Stoga i po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude primjenom odredbe čl. 56 st. 1 i 4 KZ/11, budući da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve pretpostavke za izricanje ove sankcije. Pravilno je međutim, prvostupanjski sud kao naročito olakotne okolnosti cijenio dob optuženika i zaista ozbiljno narušeno zdravstveno stanje, zbog čega su primjenom odredbi čl. 48 st. 1 i 2 i čl. 49 st. 1 t. 4 KZ/11, pojedinačno utvrđene i jedinstveno izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, primjerene težini djela i svim navedenim okolnostima, zbog čega je sud drugog stupnja stava, da se u ovom slučaju izricanjem ovakve kazne mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda  kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 486 st. 1 ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 12. listopada 2017 godine